2	GEN 1:2	Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
17	GEN 1:17	I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
20	GEN 1:20	I reče Bog: “Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako.
22	GEN 1:22	I blagoslovi ih govoreći: “Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!”
27	GEN 1:27	Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
28	GEN 1:28	I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!”
29	GEN 1:29	I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!
30	GEN 1:30	A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako.
35	GEN 2:4	To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
36	GEN 2:5	još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
38	GEN 2:7	Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
39	GEN 2:8	I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
40	GEN 2:9	Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
42	GEN 2:11	Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
44	GEN 2:13	Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.
46	GEN 2:15	Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
47	GEN 2:16	Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
49	GEN 2:18	I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.”
50	GEN 2:19	Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.
52	GEN 2:21	Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
53	GEN 2:22	Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
54	GEN 2:23	Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!”
55	GEN 2:24	Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
56	GEN 2:25	A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.
57	GEN 3:1	Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?”
64	GEN 3:8	Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
65	GEN 3:9	Jahve, Bog, zovne čovjeka: “Gdje si?” - reče mu.
66	GEN 3:10	On odgovori: “Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.”
69	GEN 3:13	Jahve, Bog, reče ženi: “Što si to učinila?” “Zmija me prevarila pa sam jela”, odgovori žena.
70	GEN 3:14	Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
73	GEN 3:17	A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
74	GEN 3:18	Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
75	GEN 3:19	U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti.”
77	GEN 3:21	I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
79	GEN 3:23	Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.
81	GEN 4:1	Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!”
83	GEN 4:3	I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.
84	GEN 4:4	A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
86	GEN 4:6	I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
87	GEN 4:7	Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.”
89	GEN 4:9	Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”, odgovori. “Zar sam ja čuvar brata svoga?”
90	GEN 4:10	Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.
93	GEN 4:13	A Kajin reče Jahvi: “Kazna je moja odviše teška da se snosi.
95	GEN 4:15	A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
96	GEN 4:16	Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.
98	GEN 4:18	Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek.
100	GEN 4:20	Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.
101	GEN 4:21	Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.
102	GEN 4:22	Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
106	GEN 4:26	Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.
108	GEN 5:2	stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek.
118	GEN 5:12	Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel.
119	GEN 5:13	Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
121	GEN 5:15	Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.
122	GEN 5:16	Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
123	GEN 5:17	Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije.
127	GEN 5:21	Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah.
128	GEN 5:22	Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
130	GEN 5:24	Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.
131	GEN 5:25	Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek.
132	GEN 5:26	Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
133	GEN 5:27	Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije.
135	GEN 5:29	Nadjene mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.”
140	GEN 6:2	opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.
141	GEN 6:3	Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.”
143	GEN 6:5	Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.
144	GEN 6:6	Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.
145	GEN 6:7	Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio.”
146	GEN 6:8	Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
147	GEN 6:9	Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.
151	GEN 6:13	reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.
154	GEN 6:16	Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.
155	GEN 6:17	Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.
156	GEN 6:18	A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
157	GEN 6:19	A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.
158	GEN 6:20	Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.
159	GEN 6:21	Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima.”
161	GEN 7:1	Onda Jahve reče Noi: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
162	GEN 7:2	Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku.