| 3 | GEN 1:3 | I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost. |
| 6 | GEN 1:6 | I reče Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!” I bi tako. |
| 9 | GEN 1:9 | I reče Bog: “Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!” I bi tako. |
| 11 | GEN 1:11 | I reče Bog: “Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. |
| 14 | GEN 1:14 | I reče Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, |
| 20 | GEN 1:20 | I reče Bog: “Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako. |
| 22 | GEN 1:22 | I blagoslovi ih govoreći: “Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!” |
| 24 | GEN 1:24 | I reče Bog: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” I bi tako. |
| 26 | GEN 1:26 | I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!” |
| 28 | GEN 1:28 | I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!” |
| 29 | GEN 1:29 | I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! |
| 47 | GEN 2:16 | Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, |
| 49 | GEN 2:18 | I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.” |
| 54 | GEN 2:23 | Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!” |
| 57 | GEN 3:1 | Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” |
| 58 | GEN 3:2 | Žena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. |
| 60 | GEN 3:4 | Nato će zmija ženi: “Ne, nećete umrijeti! |
| 65 | GEN 3:9 | Jahve, Bog, zovne čovjeka: “Gdje si?” - reče mu. |
| 66 | GEN 3:10 | On odgovori: “Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.” |
| 67 | GEN 3:11 | Nato mu reče: “Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?” |
| 68 | GEN 3:12 | Čovjek odgovori: “Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.” |
| 69 | GEN 3:13 | Jahve, Bog, reče ženi: “Što si to učinila?” “Zmija me prevarila pa sam jela”, odgovori žena. |
| 70 | GEN 3:14 | Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! |
| 72 | GEN 3:16 | A ženi reče: “Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.” |
| 73 | GEN 3:17 | A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! |
| 78 | GEN 3:22 | Zatim reče Bog: “Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!” |
| 81 | GEN 4:1 | Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!” |
| 86 | GEN 4:6 | I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? |
| 88 | GEN 4:8 | Kajin pak reče svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. |
| 89 | GEN 4:9 | Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”, odgovori. “Zar sam ja čuvar brata svoga?” |
| 90 | GEN 4:10 | Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. |
| 93 | GEN 4:13 | A Kajin reče Jahvi: “Kazna je moja odviše teška da se snosi. |
| 95 | GEN 4:15 | A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. |
| 103 | GEN 4:23 | Lamek prozbori svojim ženama: “Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. |
| 105 | GEN 4:25 | Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.” |
| 135 | GEN 5:29 | Nadjene mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.” |
| 141 | GEN 6:3 | Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.” |
| 145 | GEN 6:7 | Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio.” |
| 151 | GEN 6:13 | reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. |
| 161 | GEN 7:1 | Onda Jahve reče Noi: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. |
| 200 | GEN 8:16 | “Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. |
| 205 | GEN 8:21 | Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: “Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio. |
| 207 | GEN 9:1 | Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: “Plodite se i množite i zemlju napunite. |
| 215 | GEN 9:9 | “A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas |
| 218 | GEN 9:12 | I reče Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: |
| 223 | GEN 9:17 | I reče Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.” |
| 231 | GEN 9:25 | “Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!” |
| 232 | GEN 9:26 | Onda nastavi: “Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga! |
| 244 | GEN 10:9 | Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: “Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve.” |
| 270 | GEN 11:3 | Jedan drugome reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. |
| 271 | GEN 11:4 | Onda rekoše: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!” |
| 273 | GEN 11:6 | Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. |
| 300 | GEN 12:1 | Jahve reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. |
| 306 | GEN 12:7 | Jahve se javi Abramu pa mu reče: “Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.” Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. |
| 310 | GEN 12:11 | Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: “Znam da si lijepa žena. |
| 317 | GEN 12:18 | I faraon pozva Abrama pa reče: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? |
| 327 | GEN 13:8 | Zato Abram reče Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braća! |
| 333 | GEN 13:14 | Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: “Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; |
| 356 | GEN 14:19 | Blagoslovi ga govoreći: “Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! |
| 358 | GEN 14:21 | Tada kralj Sodome reče Abramu: “Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!” |
| 359 | GEN 14:22 | Abram odgovori kralju Sodome: “Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, |
| 362 | GEN 15:1 | Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: “Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!” |
| 363 | GEN 15:2 | Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? |
| 365 | GEN 15:4 | Ali mu Jahve opet uputi riječ: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.” |
| 366 | GEN 15:5 | Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.” |
| 368 | GEN 15:7 | Tada mu on reče: “Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.” |
| 369 | GEN 15:8 | A on odvrati: “Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?” |
| 370 | GEN 15:9 | Odgovori mu: “Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.” |
| 374 | GEN 15:13 | Tada Bog reče Abramu: “Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, |
| 379 | GEN 15:18 | Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: “Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: |
| 384 | GEN 16:2 | I reče Saraja Abramu: “Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.” Abram posluša riječ Sarajinu. |
| 387 | GEN 16:5 | Tada reče Saraja Abramu: “Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!” |
| 388 | GEN 16:6 | Nato Abram odvrati Saraji: “Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!” Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. |
| 390 | GEN 16:8 | pa je zapita: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” “Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje”, odgovori ona. |
| 391 | GEN 16:9 | Nato joj anđeo Jahvin reče: “Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!” |
| 392 | GEN 16:10 | Još joj reče anđeo Jahvin: “Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti.” |
| 393 | GEN 16:11 | Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: “Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj. |
| 395 | GEN 16:13 | A Jahvu koji joj govoraše nazva: “Ti si El Roi - Svevid Bog”, jer - reče ona - “vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!” |
| 399 | GEN 17:1 | Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: “Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi. |
| 402 | GEN 17:4 | “A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; |
| 407 | GEN 17:9 | Još reče Bog Abrahamu: “A ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. |
| 413 | GEN 17:15 | Još reče Bog Abrahamu: “Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. |
| 415 | GEN 17:17 | Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: “Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!” |
| 416 | GEN 17:18 | Abraham reče Bogu: “Neka tvojom milošću Jišmael poživi!” |
| 417 | GEN 17:19 | A Bog reče: “Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. |
| 428 | GEN 18:3 | pa reče: “Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! |
| 430 | GEN 18:5 | Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili.” Oni odgovore: “Dobro, učini kako si rekao!” |
| 431 | GEN 18:6 | Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: “Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!” |
| 434 | GEN 18:9 | “Gdje ti je žena Sara?” - zapitaju ga. “Eno je pod šatorom”, odgovori. |
| 435 | GEN 18:10 | Onda on reče: “Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina.” Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. |
| 437 | GEN 18:12 | Zato se u sebi Sara smijala i govorila: “Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!” |
| 438 | GEN 18:13 | Onda Jahve upita Abrahama: “A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako ću rod roditi ja starica?' |
| 440 | GEN 18:15 | Sara se napravi nevještom govoreći: “Nisam se smijala.” Jer se prestrašila. Ali on reče: “Jesi, smijala si se!” |
| 442 | GEN 18:17 | Jahve pomisli: “Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti |
| 445 | GEN 18:20 | Onda Jahve nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. |
| 448 | GEN 18:23 | Nato se Abraham primače bliže i reče: “Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? |
| 451 | GEN 18:26 | “Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih”, odvrati Jahve, “zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.” |
| 452 | GEN 18:27 | “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu”, opet progovori Abraham. - “Ja, prah i pepeo! |
| 453 | GEN 18:28 | Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?” “Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet”, odgovori. |
| 454 | GEN 18:29 | “Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?” - opet će Abraham. “Neću to učiniti zbog četrdesetorice”, odgovori. |