8	GEN 1:8	A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.
30	GEN 1:30	A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako.
45	GEN 2:14	Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
56	GEN 2:25	A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.
72	GEN 3:16	A ženi reče: “Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.”
73	GEN 3:17	A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
82	GEN 4:2	Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.
84	GEN 4:4	A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
87	GEN 4:7	Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.”
88	GEN 4:8	Kajin pak reče svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
89	GEN 4:9	Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”, odgovori. “Zar sam ja čuvar brata svoga?”
93	GEN 4:13	A Kajin reče Jahvi: “Kazna je moja odviše teška da se snosi.
95	GEN 4:15	A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
99	GEN 4:19	Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
100	GEN 4:20	Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.
103	GEN 4:23	Lamek prozbori svojim ženama: “Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
104	GEN 4:24	Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!”
105	GEN 4:25	Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.”
107	GEN 5:1	Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju;
108	GEN 5:2	stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek.
109	GEN 5:3	Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet.
110	GEN 5:4	Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
111	GEN 5:5	Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.
146	GEN 6:8	Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
153	GEN 6:15	A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.
156	GEN 6:18	A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
157	GEN 6:19	A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.
170	GEN 7:10	A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji.
188	GEN 8:4	a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
193	GEN 8:9	Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
198	GEN 8:14	A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
211	GEN 9:5	A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.
213	GEN 9:7	A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!”
215	GEN 9:9	“A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas
218	GEN 9:12	I reče Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:
238	GEN 10:3	A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
245	GEN 10:10	Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu.
246	GEN 10:11	Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah
248	GEN 10:13	Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,
251	GEN 10:16	Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani,
252	GEN 10:17	Hivijci, Arkijci, Sinijci,
253	GEN 10:18	Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše,
254	GEN 10:19	tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.
256	GEN 10:21	A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi.
257	GEN 10:22	Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.
258	GEN 10:23	A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš.
259	GEN 10:24	Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera.
261	GEN 10:26	Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah,
263	GEN 10:28	Obal, Abimael, Šeba,
269	GEN 11:2	Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane.
277	GEN 11:10	Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad.
278	GEN 11:11	Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
279	GEN 11:12	Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah.
280	GEN 11:13	Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
293	GEN 11:26	Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
294	GEN 11:27	Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
296	GEN 11:29	Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
298	GEN 11:31	Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.
300	GEN 12:1	Jahve reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.
303	GEN 12:4	Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.
304	GEN 12:5	Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
305	GEN 12:6	Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji.
306	GEN 12:7	Jahve se javi Abramu pa mu reče: “Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.” Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio.
307	GEN 12:8	Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
308	GEN 12:9	Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
309	GEN 12:10	Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.
313	GEN 12:14	Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa.
315	GEN 12:16	Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.
316	GEN 12:17	Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.
317	GEN 12:18	I faraon pozva Abrama pa reče: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?
318	GEN 12:19	Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!”
320	GEN 13:1	Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim.
321	GEN 13:2	Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.
323	GEN 13:4	do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.
324	GEN 13:5	I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora,
326	GEN 13:7	Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.
327	GEN 13:8	Zato Abram reče Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braća!
331	GEN 13:12	Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome.
332	GEN 13:13	A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve.
333	GEN 13:14	Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: “Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
335	GEN 13:16	Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti.
337	GEN 13:18	Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.
338	GEN 14:1	Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima,
339	GEN 14:2	povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru.