3	GEN 1:3	I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.
4	GEN 1:4	I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
6	GEN 1:6	I reče Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!” I bi tako.
9	GEN 1:9	I reče Bog: “Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!” I bi tako.
10	GEN 1:10	Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
11	GEN 1:11	I reče Bog: “Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
12	GEN 1:12	I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
14	GEN 1:14	I reče Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
15	GEN 1:15	i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!” I bi tako.
16	GEN 1:16	I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.
17	GEN 1:17	I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
18	GEN 1:18	da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
20	GEN 1:20	I reče Bog: “Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako.
21	GEN 1:21	Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
22	GEN 1:22	I blagoslovi ih govoreći: “Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!”
24	GEN 1:24	I reče Bog: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” I bi tako.
25	GEN 1:25	I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26	GEN 1:26	I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!”
28	GEN 1:28	I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!”
29	GEN 1:29	I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!
30	GEN 1:30	A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako.
31	GEN 1:31	I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
33	GEN 2:2	I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.
34	GEN 2:3	I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
37	GEN 2:6	Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
39	GEN 2:8	I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
49	GEN 2:18	I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.”
59	GEN 3:3	Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'”
64	GEN 3:8	Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
77	GEN 3:21	I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
80	GEN 3:24	Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
83	GEN 4:3	I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.
86	GEN 4:6	I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
88	GEN 4:8	Kajin pak reče svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
95	GEN 4:15	A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
98	GEN 4:18	Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek.
150	GEN 6:12	I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -
163	GEN 7:3	Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji.
167	GEN 7:7	I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
172	GEN 7:12	I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.
181	GEN 7:21	Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.
183	GEN 7:23	Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji.
200	GEN 8:16	“Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
202	GEN 8:18	I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
204	GEN 8:20	I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
218	GEN 9:12	I reče Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:
223	GEN 9:17	I reče Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.”
246	GEN 10:11	Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah
300	GEN 12:1	Jahve reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.
317	GEN 12:18	I faraon pozva Abrama pa reče: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?
320	GEN 13:1	Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim.
324	GEN 13:5	I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora,
340	GEN 14:3	I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.
357	GEN 14:20	I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!” Abram mu dade desetinu od svega.
366	GEN 15:5	Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.”
384	GEN 16:2	I reče Saraja Abramu: “Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.” Abram posluša riječ Sarajinu.
417	GEN 17:19	A Bog reče: “Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.
418	GEN 17:20	I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti.
419	GEN 17:21	Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.”
435	GEN 18:10	Onda on reče: “Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina.” Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.
446	GEN 18:21	Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti.”
463	GEN 19:5	Zovnu Lota pa mu reknu: “Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?”
466	GEN 19:8	Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova.”
467	GEN 19:9	“Odstupi odatle!” - rekoše. - “Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima.” I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.
472	GEN 19:14	Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: “Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!” Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu.
496	GEN 19:38	I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.
498	GEN 20:2	rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi.
517	GEN 21:3	Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.
518	GEN 21:4	I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio.
519	GEN 21:5	Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
521	GEN 21:7	Još doda: “Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti”.
522	GEN 21:8	Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
523	GEN 21:9	Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom,
524	GEN 21:10	pa reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!”
526	GEN 21:12	Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.
527	GEN 21:13	I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.”
550	GEN 22:2	Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.”
551	GEN 22:3	Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.
554	GEN 22:6	Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno.
555	GEN 22:7	Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: “Oče!” “Evo me, sine!” - javi se on. “Evo kremena i drva,” opet će sin, “ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”
556	GEN 22:8	“Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!” - odgovori Abraham. I nastave put.
557	GEN 22:9	Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.
568	GEN 22:20	Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: “I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu:
589	GEN 23:17	I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani -
596	GEN 24:4	nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.”
606	GEN 24:14	pa neka djevojka kojoj ja rečem: 'Molim te, spusti svoj vrč da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve ću ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru.”
612	GEN 24:20	Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama.
615	GEN 24:23	Zatim reče: “Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?”
617	GEN 24:25	Još mu doda: “Ima slame i p§iće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište.”
651	GEN 24:59	I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
654	GEN 24:62	Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba.
655	GEN 24:63	U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze.
656	GEN 24:64	Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve
658	GEN 24:66	Sluga ispriča Izaku sve što je učinio.