35	GEN 2:4	To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
36	GEN 2:5	još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
38	GEN 2:7	Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
39	GEN 2:8	I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
40	GEN 2:9	Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
46	GEN 2:15	Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
47	GEN 2:16	Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
49	GEN 2:18	I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.”
50	GEN 2:19	Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.
52	GEN 2:21	Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
53	GEN 2:22	Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
57	GEN 3:1	Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?”
64	GEN 3:8	Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
65	GEN 3:9	Jahve, Bog, zovne čovjeka: “Gdje si?” - reče mu.
69	GEN 3:13	Jahve, Bog, reče ženi: “Što si to učinila?” “Zmija me prevarila pa sam jela”, odgovori žena.
70	GEN 3:14	Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
73	GEN 3:17	A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
77	GEN 3:21	I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
79	GEN 3:23	Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.
81	GEN 4:1	Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!”
83	GEN 4:3	I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.
84	GEN 4:4	A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
86	GEN 4:6	I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
87	GEN 4:7	Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.”
89	GEN 4:9	Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”, odgovori. “Zar sam ja čuvar brata svoga?”
90	GEN 4:10	Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.
93	GEN 4:13	A Kajin reče Jahvi: “Kazna je moja odviše teška da se snosi.
95	GEN 4:15	A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
96	GEN 4:16	Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.
99	GEN 4:19	Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
100	GEN 4:20	Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.
101	GEN 4:21	Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.
106	GEN 4:26	Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.
121	GEN 5:15	Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.
122	GEN 5:16	Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
124	GEN 5:18	Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok.
125	GEN 5:19	Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
126	GEN 5:20	Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije.
138	GEN 5:32	Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.
141	GEN 6:3	Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.”
143	GEN 6:5	Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.
144	GEN 6:6	Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.
145	GEN 6:7	Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio.”
146	GEN 6:8	Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
148	GEN 6:10	Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.
155	GEN 6:17	Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.
161	GEN 7:1	Onda Jahve reče Noi: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
164	GEN 7:4	Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio.”
165	GEN 7:5	Noa učini sve kako mu je Jahve naredio.
173	GEN 7:13	Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;
176	GEN 7:16	Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.
196	GEN 8:12	Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
204	GEN 8:20	I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
205	GEN 8:21	Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: “Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
212	GEN 9:6	Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!
214	GEN 9:8	Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
224	GEN 9:18	Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
229	GEN 9:23	Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola.
232	GEN 9:26	Onda nastavi: “Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga!
233	GEN 9:27	Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!”
236	GEN 10:1	Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa.
237	GEN 10:2	Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras.
239	GEN 10:4	Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci.
240	GEN 10:5	Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima.
244	GEN 10:9	Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: “Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve.”
251	GEN 10:16	Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani,
256	GEN 10:21	A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi.
260	GEN 10:25	Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
261	GEN 10:26	Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah,
264	GEN 10:29	Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.
270	GEN 11:3	Jedan drugome reče: “Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.
272	GEN 11:5	Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.
273	GEN 11:6	Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.
275	GEN 11:8	Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada.
276	GEN 11:9	Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
296	GEN 11:29	Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
300	GEN 12:1	Jahve reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.
303	GEN 12:4	Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.
306	GEN 12:7	Jahve se javi Abramu pa mu reče: “Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.” Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio.
307	GEN 12:8	Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
316	GEN 12:17	Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.
323	GEN 13:4	do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.
329	GEN 13:10	Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. -
330	GEN 13:11	Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga.
332	GEN 13:13	A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve.
333	GEN 13:14	Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: “Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
337	GEN 13:18	Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.
359	GEN 14:22	Abram odgovori kralju Sodome: “Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje,
362	GEN 15:1	Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: “Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!”
363	GEN 15:2	Abram odgovori: “Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin?
365	GEN 15:4	Ali mu Jahve opet uputi riječ: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.”
367	GEN 15:6	Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.