3	GEN 1:3	I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.
6	GEN 1:6	I reče Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!” I bi tako.
11	GEN 1:11	I reče Bog: “Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
14	GEN 1:14	I reče Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
20	GEN 1:20	I reče Bog: “Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako.
24	GEN 1:24	I reče Bog: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” I bi tako.
26	GEN 1:26	I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!”
27	GEN 1:27	Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
49	GEN 2:18	I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.”
51	GEN 2:20	Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.
54	GEN 2:23	Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!”
60	GEN 3:4	Nato će zmija ženi: “Ne, nećete umrijeti!
61	GEN 3:5	Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.”
67	GEN 3:11	Nato mu reče: “Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?”
70	GEN 3:14	Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
71	GEN 3:15	Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”
89	GEN 4:9	Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”, odgovori. “Zar sam ja čuvar brata svoga?”
95	GEN 4:15	A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
96	GEN 4:16	Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.
102	GEN 4:22	Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
135	GEN 5:29	Nadjene mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.”
136	GEN 5:30	Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
138	GEN 5:32	Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.
141	GEN 6:3	Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.”
142	GEN 6:4	U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.
146	GEN 6:8	Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
147	GEN 6:9	Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.
148	GEN 6:10	Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.
151	GEN 6:13	reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.
152	GEN 6:14	Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.
154	GEN 6:16	Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.
160	GEN 6:22	Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.
161	GEN 7:1	Onda Jahve reče Noi: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
165	GEN 7:5	Noa učini sve kako mu je Jahve naredio.
166	GEN 7:6	Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju.
167	GEN 7:7	I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
169	GEN 7:9	uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.
171	GEN 7:11	U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.
173	GEN 7:13	Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;
175	GEN 7:15	uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života.
176	GEN 7:16	Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.
183	GEN 7:23	Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji.
185	GEN 8:1	Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
187	GEN 8:3	Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
190	GEN 8:6	Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;
195	GEN 8:11	Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
197	GEN 8:13	Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
199	GEN 8:15	Tada Bog reče Noi:
202	GEN 8:18	I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
204	GEN 8:20	I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
205	GEN 8:21	Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: “Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
207	GEN 9:1	Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: “Plodite se i množite i zemlju napunite.
208	GEN 9:2	Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.
214	GEN 9:8	Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
223	GEN 9:17	I reče Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.”
224	GEN 9:18	Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
225	GEN 9:19	Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.
226	GEN 9:20	Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.
227	GEN 9:21	Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora.
230	GEN 9:24	Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:
231	GEN 9:25	“Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!”
233	GEN 9:27	Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!”
234	GEN 9:28	Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina.
235	GEN 9:29	U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.
236	GEN 10:1	Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa.
243	GEN 10:8	Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji.
244	GEN 10:9	Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: “Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve.”
246	GEN 10:11	Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah
247	GEN 10:12	i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad).
248	GEN 10:13	Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,
260	GEN 10:25	Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
265	GEN 10:30	Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku.
267	GEN 10:32	To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.
289	GEN 11:22	Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
290	GEN 11:23	Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
291	GEN 11:24	Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.
292	GEN 11:25	Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
293	GEN 11:26	Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
294	GEN 11:27	Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
296	GEN 11:29	Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
308	GEN 12:9	Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
312	GEN 12:13	Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život.”
320	GEN 13:1	Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim.
322	GEN 13:3	Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela,
325	GEN 13:6	tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.
327	GEN 13:8	Zato Abram reče Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braća!
328	GEN 13:9	Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.”
336	GEN 13:17	Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi predati.”
361	GEN 14:24	Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio.”
362	GEN 15:1	Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: “Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!”
387	GEN 16:5	Tada reče Saraja Abramu: “Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!”