5	GEN 1:5	Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
21	GEN 1:21	Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
47	GEN 2:16	Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
55	GEN 2:24	Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
59	GEN 3:3	Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'”
63	GEN 3:7	Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
73	GEN 3:17	A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
76	GEN 3:20	Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
85	GEN 4:5	a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.
90	GEN 4:10	Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.
91	GEN 4:11	Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga!
99	GEN 4:19	Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
102	GEN 4:22	Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
103	GEN 4:23	Lamek prozbori svojim ženama: “Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
147	GEN 6:9	Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.
156	GEN 6:18	A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
159	GEN 6:21	Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima.”
160	GEN 6:22	Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.
182	GEN 7:22	Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe.
183	GEN 7:23	Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji.
184	GEN 7:24	Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
201	GEN 8:17	Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!”
203	GEN 8:19	Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
206	GEN 8:22	Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.”
209	GEN 9:3	Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.
210	GEN 9:4	Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.
215	GEN 9:9	“A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas
217	GEN 9:11	Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.”
218	GEN 9:12	I reče Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:
219	GEN 9:13	Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.
221	GEN 9:15	spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.
222	GEN 9:16	U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.”
223	GEN 9:17	I reče Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.”
224	GEN 9:18	Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
237	GEN 10:2	Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras.
241	GEN 10:6	Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan.
242	GEN 10:7	Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan.
250	GEN 10:15	Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het.
252	GEN 10:17	Hivijci, Arkijci, Sinijci,
253	GEN 10:18	Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše,
254	GEN 10:19	tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.
264	GEN 10:29	Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.
265	GEN 10:30	Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku.
268	GEN 11:1	Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
273	GEN 11:6	Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.
276	GEN 11:9	Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
287	GEN 11:20	Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.
288	GEN 11:21	Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
289	GEN 11:22	Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
290	GEN 11:23	Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
296	GEN 11:29	Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
297	GEN 11:30	Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda.
298	GEN 11:31	Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.
303	GEN 12:4	Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.
304	GEN 12:5	Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
307	GEN 12:8	Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
310	GEN 12:11	Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: “Znam da si lijepa žena.
316	GEN 12:17	Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje.
326	GEN 13:7	Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.
329	GEN 13:10	Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. -
331	GEN 13:12	Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome.
332	GEN 13:13	A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve.
339	GEN 14:2	povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru.
340	GEN 14:3	I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.
343	GEN 14:6	Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju.
345	GEN 14:8	Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu:
347	GEN 14:10	Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu u planine.
348	GEN 14:11	Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu.
349	GEN 14:12	Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu.
354	GEN 14:17	Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome.
355	GEN 14:18	A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega.
356	GEN 14:19	Blagoslovi ga govoreći: “Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!
357	GEN 14:20	I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!” Abram mu dade desetinu od svega.
358	GEN 14:21	Tada kralj Sodome reče Abramu: “Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!”
359	GEN 14:22	Abram odgovori kralju Sodome: “Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje,
371	GEN 15:10	Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao.
379	GEN 15:18	Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: “Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:
383	GEN 16:1	Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku - zvala se Hagara.
384	GEN 16:2	I reče Saraja Abramu: “Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.” Abram posluša riječ Sarajinu.
385	GEN 16:3	Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu.
387	GEN 16:5	Tada reče Saraja Abramu: “Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!”
388	GEN 16:6	Nato Abram odvrati Saraji: “Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!” Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.
390	GEN 16:8	pa je zapita: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” “Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje”, odgovori ona.