5 | GEN 1:5 | Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. |
21 | GEN 1:21 | Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. |
47 | GEN 2:16 | Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, |
55 | GEN 2:24 | Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. |
59 | GEN 3:3 | Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'” |
63 | GEN 3:7 | Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. |
73 | GEN 3:17 | A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! |
76 | GEN 3:20 | Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. |
85 | GEN 4:5 | a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. |
90 | GEN 4:10 | Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. |
91 | GEN 4:11 | Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! |
99 | GEN 4:19 | Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. |
102 | GEN 4:22 | Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. |
103 | GEN 4:23 | Lamek prozbori svojim ženama: “Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. |
147 | GEN 6:9 | Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. |
156 | GEN 6:18 | A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. |
159 | GEN 6:21 | Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima.” |
160 | GEN 6:22 | Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio. |
182 | GEN 7:22 | Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. |
183 | GEN 7:23 | Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. |
184 | GEN 7:24 | Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom. |
201 | GEN 8:17 | Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!” |
203 | GEN 8:19 | Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom. |
206 | GEN 8:22 | Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.” |
209 | GEN 9:3 | Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. |
210 | GEN 9:4 | Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. |
215 | GEN 9:9 | “A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas |
217 | GEN 9:11 | Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.” |
218 | GEN 9:12 | I reče Bog: “A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: |
219 | GEN 9:13 | Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. |
221 | GEN 9:15 | spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće. |
222 | GEN 9:16 | U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.” |
223 | GEN 9:17 | I reče Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.” |
224 | GEN 9:18 | Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. |
237 | GEN 10:2 | Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. |
241 | GEN 10:6 | Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. |
242 | GEN 10:7 | Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan. |
250 | GEN 10:15 | Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het. |
252 | GEN 10:17 | Hivijci, Arkijci, Sinijci, |
253 | GEN 10:18 | Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše, |
254 | GEN 10:19 | tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. |
264 | GEN 10:29 | Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. |
265 | GEN 10:30 | Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. |
268 | GEN 11:1 | Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. |
273 | GEN 11:6 | Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. |
276 | GEN 11:9 | Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. |
287 | GEN 11:20 | Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. |
288 | GEN 11:21 | Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. |
289 | GEN 11:22 | Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. |
290 | GEN 11:23 | Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. |
296 | GEN 11:29 | Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. |
297 | GEN 11:30 | Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. |
298 | GEN 11:31 | Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. |
303 | GEN 12:4 | Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. |
304 | GEN 12:5 | Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, |
307 | GEN 12:8 | Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. |
310 | GEN 12:11 | Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: “Znam da si lijepa žena. |
316 | GEN 12:17 | Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. |
326 | GEN 13:7 | Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. |
329 | GEN 13:10 | Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - |
331 | GEN 13:12 | Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. |
332 | GEN 13:13 | A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve. |
339 | GEN 14:2 | povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. |
340 | GEN 14:3 | I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. |
343 | GEN 14:6 | Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. |
345 | GEN 14:8 | Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: |
347 | GEN 14:10 | Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu u planine. |
348 | GEN 14:11 | Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. |
349 | GEN 14:12 | Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu. |
354 | GEN 14:17 | Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome. |
355 | GEN 14:18 | A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. |
356 | GEN 14:19 | Blagoslovi ga govoreći: “Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! |
357 | GEN 14:20 | I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!” Abram mu dade desetinu od svega. |
358 | GEN 14:21 | Tada kralj Sodome reče Abramu: “Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!” |
359 | GEN 14:22 | Abram odgovori kralju Sodome: “Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, |
371 | GEN 15:10 | Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. |
379 | GEN 15:18 | Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: “Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: |
383 | GEN 16:1 | Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku - zvala se Hagara. |
384 | GEN 16:2 | I reče Saraja Abramu: “Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.” Abram posluša riječ Sarajinu. |
385 | GEN 16:3 | Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipćanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. |
387 | GEN 16:5 | Tada reče Saraja Abramu: “Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!” |
388 | GEN 16:6 | Nato Abram odvrati Saraji: “Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!” Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. |
390 | GEN 16:8 | pa je zapita: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” “Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje”, odgovori ona. |