2 | GEN 1:2 | Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. |
17 | GEN 1:17 | I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, |
20 | GEN 1:20 | I reče Bog: “Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako. |
22 | GEN 1:22 | I blagoslovi ih govoreći: “Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!” |
27 | GEN 1:27 | Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. |
28 | GEN 1:28 | I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!” |
29 | GEN 1:29 | I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! |
30 | GEN 1:30 | A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako. |
35 | GEN 2:4 | To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, |
36 | GEN 2:5 | još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. |
38 | GEN 2:7 | Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. |
39 | GEN 2:8 | I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. |
40 | GEN 2:9 | Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. |
42 | GEN 2:11 | Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. |
44 | GEN 2:13 | Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. |
46 | GEN 2:15 | Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. |
47 | GEN 2:16 | Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, |
49 | GEN 2:18 | I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.” |
50 | GEN 2:19 | Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. |
52 | GEN 2:21 | Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. |
53 | GEN 2:22 | Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. |
54 | GEN 2:23 | Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!” |
55 | GEN 2:24 | Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. |
56 | GEN 2:25 | A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida. |
57 | GEN 3:1 | Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” |
64 | GEN 3:8 | Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. |
65 | GEN 3:9 | Jahve, Bog, zovne čovjeka: “Gdje si?” - reče mu. |
66 | GEN 3:10 | On odgovori: “Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.” |
69 | GEN 3:13 | Jahve, Bog, reče ženi: “Što si to učinila?” “Zmija me prevarila pa sam jela”, odgovori žena. |
70 | GEN 3:14 | Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! |
73 | GEN 3:17 | A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! |
74 | GEN 3:18 | Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. |
75 | GEN 3:19 | U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti.” |
77 | GEN 3:21 | I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. |
79 | GEN 3:23 | Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. |
81 | GEN 4:1 | Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!” |
83 | GEN 4:3 | I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. |
84 | GEN 4:4 | A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, |
86 | GEN 4:6 | I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? |
87 | GEN 4:7 | Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.” |
89 | GEN 4:9 | Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”, odgovori. “Zar sam ja čuvar brata svoga?” |
90 | GEN 4:10 | Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. |
93 | GEN 4:13 | A Kajin reče Jahvi: “Kazna je moja odviše teška da se snosi. |
95 | GEN 4:15 | A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. |
96 | GEN 4:16 | Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani. |
98 | GEN 4:18 | Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek. |
100 | GEN 4:20 | Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. |
101 | GEN 4:21 | Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. |
102 | GEN 4:22 | Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. |
106 | GEN 4:26 | Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino. |
108 | GEN 5:2 | stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek. |
118 | GEN 5:12 | Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. |
119 | GEN 5:13 | Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. |
121 | GEN 5:15 | Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. |
122 | GEN 5:16 | Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. |
123 | GEN 5:17 | Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. |
127 | GEN 5:21 | Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. |
128 | GEN 5:22 | Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. |
130 | GEN 5:24 | Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze. |
131 | GEN 5:25 | Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. |
132 | GEN 5:26 | Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. |
133 | GEN 5:27 | Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije. |
135 | GEN 5:29 | Nadjene mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.” |
140 | GEN 6:2 | opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. |
141 | GEN 6:3 | Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.” |
143 | GEN 6:5 | Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. |
144 | GEN 6:6 | Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. |
145 | GEN 6:7 | Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio.” |
146 | GEN 6:8 | Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim. |
147 | GEN 6:9 | Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. |
151 | GEN 6:13 | reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. |
154 | GEN 6:16 | Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. |
155 | GEN 6:17 | Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. |
156 | GEN 6:18 | A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. |
157 | GEN 6:19 | A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. |
158 | GEN 6:20 | Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi. |
159 | GEN 6:21 | Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima.” |
161 | GEN 7:1 | Onda Jahve reče Noi: “Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. |
162 | GEN 7:2 | Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. |