2	GEN 1:2	Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
11	GEN 1:11	I reče Bog: “Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
12	GEN 1:12	I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
21	GEN 1:21	Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26	GEN 1:26	I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!”
27	GEN 1:27	Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
28	GEN 1:28	I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!”
29	GEN 1:29	I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!
30	GEN 1:30	A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako.
31	GEN 1:31	I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
32	GEN 2:1	Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
33	GEN 2:2	I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.
36	GEN 2:5	još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
37	GEN 2:6	Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
38	GEN 2:7	Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
40	GEN 2:9	Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
42	GEN 2:11	Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
44	GEN 2:13	Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.
45	GEN 2:14	Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
48	GEN 2:17	ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!”
49	GEN 2:18	I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.”
51	GEN 2:20	Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.
53	GEN 2:22	Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
57	GEN 3:1	Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?”
59	GEN 3:3	Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'”
62	GEN 3:6	Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
63	GEN 3:7	Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
64	GEN 3:8	Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
70	GEN 3:14	Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
71	GEN 3:15	Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”
72	GEN 3:16	A ženi reče: “Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.”
73	GEN 3:17	A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
74	GEN 3:18	Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
75	GEN 3:19	U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti.”
81	GEN 4:1	Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!”
86	GEN 4:6	I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
87	GEN 4:7	Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.”
88	GEN 4:8	Kajin pak reče svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
90	GEN 4:10	Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.
92	GEN 4:12	Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!”
93	GEN 4:13	A Kajin reče Jahvi: “Kazna je moja odviše teška da se snosi.
94	GEN 4:14	Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti.”
95	GEN 4:15	A Jahve mu reče: “Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!” I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
98	GEN 4:18	Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek.
100	GEN 4:20	Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.
101	GEN 4:21	Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.
102	GEN 4:22	Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
103	GEN 4:23	Lamek prozbori svojim ženama: “Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
106	GEN 4:26	Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.
108	GEN 5:2	stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek.
110	GEN 5:4	Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
112	GEN 5:6	Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš.
113	GEN 5:7	Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
115	GEN 5:9	Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.
116	GEN 5:10	Po rođenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
117	GEN 5:11	Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.
119	GEN 5:13	Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
121	GEN 5:15	Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.
122	GEN 5:16	Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
124	GEN 5:18	Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok.
125	GEN 5:19	Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
126	GEN 5:20	Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije.
127	GEN 5:21	Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah.
128	GEN 5:22	Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
129	GEN 5:23	Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina.
130	GEN 5:24	Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.
131	GEN 5:25	Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek.
132	GEN 5:26	Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
133	GEN 5:27	Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije.
135	GEN 5:29	Nadjene mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo.”
136	GEN 5:30	Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
138	GEN 5:32	Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.
139	GEN 6:1	Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,
144	GEN 6:6	Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.
145	GEN 6:7	Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio.”
146	GEN 6:8	Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
151	GEN 6:13	reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.