2	GEN 1:2	Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
9	GEN 1:9	I reče Bog: “Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!” I bi tako.
20	GEN 1:20	I reče Bog: “Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako.
21	GEN 1:21	Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
22	GEN 1:22	I blagoslovi ih govoreći: “Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!”
24	GEN 1:24	I reče Bog: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” I bi tako.
27	GEN 1:27	Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
28	GEN 1:28	I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!”
30	GEN 1:30	A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako.
36	GEN 2:5	još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
38	GEN 2:7	Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
40	GEN 2:9	Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
50	GEN 2:19	Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.
51	GEN 2:20	Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.
53	GEN 2:22	Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
55	GEN 2:24	Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
56	GEN 2:25	A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.
57	GEN 3:1	Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?”
60	GEN 3:4	Nato će zmija ženi: “Ne, nećete umrijeti!
62	GEN 3:6	Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
64	GEN 3:8	Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
69	GEN 3:13	Jahve, Bog, reče ženi: “Što si to učinila?” “Zmija me prevarila pa sam jela”, odgovori žena.
70	GEN 3:14	Nato Jahve, Bog, reče zmiji: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
71	GEN 3:15	Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”
72	GEN 3:16	A ženi reče: “Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.”
73	GEN 3:17	A čovjeku reče: “Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
76	GEN 3:20	Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
77	GEN 3:21	I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
78	GEN 3:22	Zatim reče Bog: “Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!”
80	GEN 3:24	Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
81	GEN 4:1	Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!”
83	GEN 4:3	I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.
84	GEN 4:4	A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,
85	GEN 4:5	a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.
87	GEN 4:7	Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.”
94	GEN 4:14	Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti.”
97	GEN 4:17	Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.
99	GEN 4:19	Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.
100	GEN 4:20	Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.
102	GEN 4:22	Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
103	GEN 4:23	Lamek prozbori svojim ženama: “Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
105	GEN 4:25	Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin.”
108	GEN 5:2	stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek.
110	GEN 5:4	Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
111	GEN 5:5	Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.
113	GEN 5:7	Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
114	GEN 5:8	Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije.
116	GEN 5:10	Po rođenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
117	GEN 5:11	Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.
119	GEN 5:13	Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
120	GEN 5:14	Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.
122	GEN 5:16	Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
123	GEN 5:17	Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije.
125	GEN 5:19	Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
126	GEN 5:20	Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije.
128	GEN 5:22	Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
129	GEN 5:23	Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina.
132	GEN 5:26	Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
133	GEN 5:27	Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije.
136	GEN 5:30	Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
137	GEN 5:31	Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije.
138	GEN 5:32	Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.
140	GEN 6:2	opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.
142	GEN 6:4	U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.
144	GEN 6:6	Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.
149	GEN 6:11	U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.
152	GEN 6:14	Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.
155	GEN 6:17	Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.
156	GEN 6:18	A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
157	GEN 6:19	A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.
158	GEN 6:20	Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.
162	GEN 7:2	Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku.
163	GEN 7:3	Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji.
164	GEN 7:4	Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio.”
167	GEN 7:7	I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih.