2	GEN 1:2	A zemlja bješe bez oblièja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
8	GEN 1:8	A svod nazva Bog nebo. I bi veèe i bi jutro, dan drugi.
30	GEN 1:30	A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se mièe na zemlji i u èem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.
37	GEN 2:6	Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.
38	GEN 2:7	A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa.
41	GEN 2:10	A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke.
44	GEN 2:13	A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske.
45	GEN 2:14	A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat.
48	GEN 2:17	Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš.
50	GEN 2:19	Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;
51	GEN 2:20	I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu.
52	GEN 2:21	I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom;
53	GEN 2:22	I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.
54	GEN 2:23	A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka.
56	GEN 2:25	A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.
57	GEN 3:1	Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reèe ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?
58	GEN 3:2	A žena reèe zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu;
60	GEN 3:4	A zmija reèe ženi: neæete vi umrijeti;
64	GEN 3:8	I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu.
65	GEN 3:9	A Gospod Bog viknu Adama i reèe mu: gdje si?
66	GEN 3:10	A on reèe: èuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
67	GEN 3:11	A Bog reèe: ko ti kaza da si go? da nijesi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?
68	GEN 3:12	A Adam reèe: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
69	GEN 3:13	A Gospod Bog reèe ženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh.
72	GEN 3:16	A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar.
73	GEN 3:17	Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka;
76	GEN 3:20	I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.
77	GEN 3:21	I naèini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuèe ih u njih.
81	GEN 4:1	Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reèe: dobih èovjeka od Gospoda.
82	GEN 4:2	I rodi opet brata njegova Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar.
83	GEN 4:3	A poslije nekoga vremena dogodi se, te Kajin prinese Gospodu prinos od roda zemaljskoga;
84	GEN 4:4	A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos,
85	GEN 4:5	A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu se promijeni.
87	GEN 4:7	Neæeš li biti mio, kad dobro èiniš? a kad ne èiniš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašæu, i ti si mu stariji.
88	GEN 4:8	Poslije govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoèi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga.
89	GEN 4:9	Tada reèe Gospod Kajinu: gdje ti je brat Avelj? A on odgovori: ne znam; zar sam ja èuvar brata svojega?
90	GEN 4:10	A Bog reèe: šta uèini! glas krvi brata tvojega vièe sa zemlje k meni.
93	GEN 4:13	A Kajin reèe Gospodu: krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti.
95	GEN 4:15	A Gospod mu reèe: zato ko ubije Kajina, sedam æe se puta to pokajati. I naèini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi.
98	GEN 4:18	A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila; a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha.
99	GEN 4:19	I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela.
100	GEN 4:20	I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu.
101	GEN 4:21	A bratu njegovu bješe ime Juval; od njega se narodiše gudaèi i sviraèi.
102	GEN 4:22	A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od mjedi i od gvožða; a sestra Tovelu bješe Noema.
103	GEN 4:23	I reèe Lameh svojima ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæu èovjeka za ranu svoju i mladiæa za masnicu svoju.
105	GEN 4:25	A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, reèe, Bog dade drugoga sina za Avelja, kojega ubi Kajin.
107	GEN 5:1	Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori èovjeka, po oblièju svojemu stvori ga.
109	GEN 5:3	I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po oblièju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit.
110	GEN 5:4	A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri;
111	GEN 5:5	Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije.
112	GEN 5:6	A Sit poživje sto i pet godina, i rodi Enosa;
113	GEN 5:7	A rodiv Enosa poživje Sit osam stotina i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri;
115	GEN 5:9	A Enos poživje devedeset godina, i rodi Kajinana;
116	GEN 5:10	A rodiv Kajinana poživje Enos osam stotina i petnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri;
118	GEN 5:12	A Kajinan poživje sedamdeset godina, i rodi Maleleila;
119	GEN 5:13	A rodiv Maleleila poživje Kajinan osam stotina i èetrdeset godina, raðajuæi sinove i kæeri;
121	GEN 5:15	A Maleleilo poživje šezdeset i pet godina, i rodi Jareda;
122	GEN 5:16	A rodiv Jareda poživje Maleleilo osam stotina i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri;
124	GEN 5:18	A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine, i rodi Enoha;
125	GEN 5:19	A rodiv Enoha poživje Jared osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri;
127	GEN 5:21	A Enoh poživje šezdeset i pet godina, i rodi Matusala;
128	GEN 5:22	A rodiv Matusala poživje Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, raðajuæi sinove i kæeri;
131	GEN 5:25	A Matusal poživje sto i osamdeset i sedam godina, i rodi Lameha;
132	GEN 5:26	A rodiv Lameha poživje Matusal sedam stotina i osamdeset i dvije godine, raðajuæi sinove i kæeri;
134	GEN 5:28	A Lameh poživje sto i osamdeset i dvije godine, i rodi sina,
136	GEN 5:30	A rodiv Noja poživje Lameh pet stotina i devedeset i pet godina, raðajuæi sinove i kæeri;
138	GEN 5:32	A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.
139	GEN 6:1	A kad se ljudi poèeše množiti na zemlji, i kæeri im se narodiše.
141	GEN 6:3	A Gospod reèe: neæe se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina.
142	GEN 6:4	A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kæerima èovjeèijim, pa im one raðahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu.
146	GEN 6:8	Ali Noje naðe milost pred Gospodom.
149	GEN 6:11	A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja.
156	GEN 6:18	Ali æu s tobom uèiniti zavjet svoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.
166	GEN 7:6	A bješe Noju šest stotina godina kad doðe potop na zemlju.
170	GEN 7:10	A u sedmi dan doðe potop na zemlju.
185	GEN 8:1	A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu.
188	GEN 8:4	Te se ustavi kovèeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu.
190	GEN 8:6	A poslije èetrdeset dana otvori Noje prozor na kovèegu, koji bješe naèinio;
193	GEN 8:9	A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovèeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovèeg.
196	GEN 8:12	Ali poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.
198	GEN 8:14	A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha.
210	GEN 9:4	Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.
215	GEN 9:9	A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
224	GEN 9:18	A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.