3	GEN 1:3	I reèe Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.
4	GEN 1:4	I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
5	GEN 1:5	I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noæ. I bi veèe i bi jutro, dan prvi.
7	GEN 1:7	I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.
8	GEN 1:8	A svod nazva Bog nebo. I bi veèe i bi jutro, dan drugi.
9	GEN 1:9	Potom reèe Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako.
10	GEN 1:10	I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.
11	GEN 1:11	Opet reèe Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje raða rod po svojim vrstama, u kojem æe biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako.
12	GEN 1:12	I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje raða rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.
13	GEN 1:13	I bi veèe i bi jutro, dan treæi.
15	GEN 1:15	I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.
16	GEN 1:16	I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veæe da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noæu, i zvijezde.
17	GEN 1:17	I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.
18	GEN 1:18	I da upravljaju danom i noæu, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
19	GEN 1:19	I bi veèe i bi jutro, dan èetvrti.
21	GEN 1:21	I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;
22	GEN 1:22	I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.
23	GEN 1:23	I bi veèe i bi jutro, dan peti.
24	GEN 1:24	Potom reèe Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.
25	GEN 1:25	I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.
27	GEN 1:27	I stvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, po oblièju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
28	GEN 1:28	I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji.
29	GEN 1:29	I još reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to æe vam biti za hranu.
30	GEN 1:30	A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se mièe na zemlji i u èem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.
31	GEN 1:31	Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veèe i bi jutro, dan šesti.
33	GEN 2:2	I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini;
34	GEN 2:3	I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svijeh djela svojih, koja uèini;
36	GEN 2:5	I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju,
39	GEN 2:8	I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori.
40	GEN 2:9	I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.
43	GEN 2:12	I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.
46	GEN 2:15	I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva.
47	GEN 2:16	I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
49	GEN 2:18	I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu.
51	GEN 2:20	I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu.
52	GEN 2:21	I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom;
53	GEN 2:22	I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.
62	GEN 3:6	I žena videæi da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi.
64	GEN 3:8	I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu.
71	GEN 3:15	I još meæem neprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono æe ti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati.
76	GEN 3:20	I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.
77	GEN 3:21	I naèini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuèe ih u njih.
78	GEN 3:22	I reèe Gospod Bog: eto, èovjek posta kao jedan od nas znajuæi što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi.
79	GEN 3:23	I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet;
80	GEN 3:24	I izagnav èovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem maèem, koji se vijaše i tamo i amo, da èuva put ka drvetu od života.
81	GEN 4:1	Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reèe: dobih èovjeka od Gospoda.
82	GEN 4:2	I rodi opet brata njegova Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar.
84	GEN 4:4	A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos,
91	GEN 4:11	I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvojega iz ruke tvoje.
95	GEN 4:15	A Gospod mu reèe: zato ko ubije Kajina, sedam æe se puta to pokajati. I naèini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi.
96	GEN 4:16	I otide Kajin ispred Gospoda, i naseli se u zemlji Naidskoj na istoku prema Edemu.
97	GEN 4:17	I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svojega Enoh.
99	GEN 4:19	I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela.
100	GEN 4:20	I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu.
103	GEN 4:23	I reèe Lameh svojima ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæu èovjeka za ranu svoju i mladiæa za masnicu svoju.
106	GEN 4:26	I Situ se rodi sin, kojemu nadjede ime Enos. Tada se poèe prizivati ime Gospodnje.
109	GEN 5:3	I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po oblièju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit.
130	GEN 5:24	I živeæi Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog.
135	GEN 5:29	I nadjede mu ime Noje govoreæi: ovaj æe nas odmoriti od posala naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod.
143	GEN 6:5	I Gospod videæi da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle,
145	GEN 6:7	I reèe Gospod: hoæu da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od èovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.
148	GEN 6:10	I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.
150	GEN 6:12	I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji.
151	GEN 6:13	I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom.
153	GEN 6:15	I naèini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;
157	GEN 6:19	I od svega živa, od svakoga tijela, uzeæeš u kovèeg po dvoje, da saèuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude.
159	GEN 6:21	I uzmi sa sobom svega što se jede, i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.
160	GEN 6:22	I Noje uèini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako uèini.
161	GEN 7:1	I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka.
165	GEN 7:5	I Noje uèini sve što mu zapovjedi Gospod.
167	GEN 7:7	I uðe Noje u kovèeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim radi potopa.
172	GEN 7:12	I udari dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrdeset noæi.
177	GEN 7:17	I bi potop na zemlji za èetrdeset dana; i voda doðe i uze kovèeg, i podiže ga od zemlje.
178	GEN 7:18	I navali voda, i usta jako po zemlji, i kovèeg stade ploviti vodom.
179	GEN 7:19	I navaljivaše voda sve veæma po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelijem nebom.
183	GEN 7:23	I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovèegu.
184	GEN 7:24	I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana.
186	GEN 8:2	I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
187	GEN 8:3	I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana;
189	GEN 8:5	I voda opadaše sve veæma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda.
191	GEN 8:7	I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji.
194	GEN 8:10	I poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovèega.
195	GEN 8:11	I pred veèe vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.
200	GEN 8:16	Izidi iz kovèega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;
202	GEN 8:18	I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim.
204	GEN 8:20	I naèini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake èiste stoke i od svijeh ptica èistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
205	GEN 8:21	I Gospod omirisa miris ugodni, i reèe u srcu svojem: neæu više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca èovjeèijega zla od malena; niti æu više ubijati svega što živi, kao što uèinih.
207	GEN 9:1	I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju;
208	GEN 9:2	I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.
214	GEN 9:8	I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi:
216	GEN 9:10	I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svaèim što je izašlo iz kovèega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.
218	GEN 9:12	I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka:
221	GEN 9:15	I opomenuæu se zavjeta svojega koji je izmeðu mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.
223	GEN 9:17	I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji.
227	GEN 9:21	I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.
231	GEN 9:25	I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje!
232	GEN 9:26	I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!
234	GEN 9:28	I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.
246	GEN 10:11	Iz te zemlje izaðe Asur, i sazida Nineviju i Rovot grad i Halah,
247	GEN 10:12	I Dasem izmeðu Ninevije i Halaha; to je grad velik.