98	GEN 4:18	A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila; a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha.
99	GEN 4:19	I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela.
103	GEN 4:23	I reèe Lameh svojima ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæu èovjeka za ranu svoju i mladiæa za masnicu svoju.
104	GEN 4:24	Kad æe se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh æe sedamdeset i sedam puta.
131	GEN 5:25	A Matusal poživje sto i osamdeset i sedam godina, i rodi Lameha;
132	GEN 5:26	A rodiv Lameha poživje Matusal sedam stotina i osamdeset i dvije godine, raðajuæi sinove i kæeri;
134	GEN 5:28	A Lameh poživje sto i osamdeset i dvije godine, i rodi sina,
136	GEN 5:30	A rodiv Noja poživje Lameh pet stotina i devedeset i pet godina, raðajuæi sinove i kæeri;
137	GEN 5:31	Tako poživje Lameh svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije.
248	GEN 10:13	A Mesrain rodi Ludeje i Enemeje i Laveje i Neftaleje,
257	GEN 10:22	Sinovi Simovi bjehu: Elam i Asur i Arfaksad i Lud i Aram.
294	GEN 11:27	A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota.
298	GEN 11:31	I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i poðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i doðoše do Harana, i ondje se nastaniše.
303	GEN 12:4	Tada poðe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim poðe Lot. A bješe Avramu sedamdeset i pet godina kad poðe iz Harana.
304	GEN 12:5	I uze Avram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i poðoše u zemlju Hanansku, i doðoše u nju.
320	GEN 13:1	Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takoðer i Lot s njim.
324	GEN 13:5	A i Lot koji iðaše s Avramom imaše ovaca i goveda i šatora.
326	GEN 13:7	I bijaše svaða meðu pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vrijeme življahu Hananeji i Ferezeji u onoj zemlji.
327	GEN 13:8	Pa Avram reèe Lotu: nemoj da se svaðamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braæa.
329	GEN 13:10	Tada Lot podiže oèi svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodnji, kao zemlja Misirska, sve do Zogora, prije nego Gospod zatr Sodom i Gomor.
330	GEN 13:11	I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otide Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugoga:
331	GEN 13:12	Avram življaše u zemlji Hananskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajuæi svoje šatore do Sodoma.
333	GEN 13:14	A Gospod reèe Avramu, pošto se Lot odijeli od njega: podigni sada oèi svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad.
349	GEN 14:12	Uzeše i Lota, sinovca Avramova, i blago njegovo, i otidoše, jer življaše u Sodomu.
353	GEN 14:16	I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svojega s blagom njegovijem, i žene i ljude.
459	GEN 19:1	A uveèe doðoše dva anðela u Sodom; a Lot sjeðaše na vratima Sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje,
463	GEN 19:5	I vikahu Lota i govorahu mu: gdje su ljudi što doðoše sinoæ k tebi? izvedi ih k nama da ih poznamo.
464	GEN 19:6	A Lot izide k njima pred vrata zatvoriv vrata za sobom,
467	GEN 19:9	A oni mu rekoše: hodi amo. Pa onda rekoše: ovaj je sam došao amo da živi kao došljak, pa još hoæe da nam sudi; sad æemo tebi uèiniti gore nego njima. Pa navališe jako na èovjeka, na Lota, i stadoše istavljati vrata.
468	GEN 19:10	A ona dva èovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota k sebi u kuæu, i zatvoriše vrata.
470	GEN 19:12	Tada ona dva èovjeka rekoše Lotu: ako imaš ovdje još koga svoga, ili zeta ili sina ili kæer, ili koga god svoga u ovom gradu, gledaj nek idu odavde;
472	GEN 19:14	I izide Lot, i kaza zetovima svojim, za koje šæaše dati kæeri svoje, i reèe im: ustajte, idite iz mjesta ovoga, jer æe sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovijem uèini da se šali.
473	GEN 19:15	A kad zora zabijelje, navališe anðeli na Lota govoreæi: ustani, uzmi ženu svoju i dvije kæeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada toga.
476	GEN 19:18	A Lot im reèe: nemoj, Gospode!
481	GEN 19:23	I kad sunce ogranu po zemlji, Lot doðe u Sigor.
484	GEN 19:26	Ali žena Lotova bješe se obazrela iduæi za njim, i posta slan kamen.
487	GEN 19:29	Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatr gradove gdje življaše Lot.
488	GEN 19:30	A Lot otide iz Sigora, i stani se na onom brdu s dvije kæeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; i življaše u peæini s dvije kæeri svoje.
494	GEN 19:36	I obje kæeri Lotove zatrudnješe od oca svojega.
621	GEN 24:29	A Reveka imaše brata, kojemu ime bješe Lavan; i istrèa Lavan k èovjeku na studenac,
625	GEN 24:33	I postaviše mu da jede; ali on reèe: neæu jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reèe: govori.
642	GEN 24:50	A Lavan i Vatuilo odgovarajuæi rekoše: od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro.
662	GEN 25:3	A Joksan rodi Savana i Dedana. A Dedanovi sinovi biše Asurim i Latusim i Laomim.
679	GEN 25:20	A Isaku bješe èetrdeset godina kad se oženi Revekom, kæerju Vatuila Sirina iz Mesopotamije, sestrom Lavana Sirina.
771	GEN 27:43	Nego, sine, poslušaj što æu ti kazati; ustani i bježi k Lavanu bratu mojemu u Haran.
776	GEN 28:2	Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatuila oca matere svoje, i odande se oženi izmeðu kæeri Lavana ujaka svojega.
779	GEN 28:5	Tako opravi Isak Jakova, i on poðe u Padan-Aram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove.
793	GEN 28:19	I prozva ono mjesto Vetilj, a preðe bješe ime onome gradu Luz.
801	GEN 29:5	A on im reèe: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoše: poznajemo.
806	GEN 29:10	A kad Jakov vidje Rahilju kæer Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega.
809	GEN 29:13	A kad Lavan èu za Jakova sina sestre svoje, istrèa mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuæu. I on pripovjedi Lavanu sve ovo.
810	GEN 29:14	A Lavan mu reèe: ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana.
811	GEN 29:15	Tada reèe Lavan Jakovu: zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta æe ti biti plata?
812	GEN 29:16	A Lavan imaše dvije kæeri: starijoj bješe ime Lija, a mlaðoj Rahilja.
813	GEN 29:17	I u Lije bjehu kvarne oèi, a Rahilja bješe lijepa stasa i lijepa lica.
815	GEN 29:19	A Lavan mu reèe: bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.
817	GEN 29:21	I reèe Jakov Lavanu: daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom.
818	GEN 29:22	I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjesta i uèini gozbu.
819	GEN 29:23	A uveèe uze Liju kæer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.
820	GEN 29:24	I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kæeri svojoj da joj bude robinja.
821	GEN 29:25	A kad bi ujutru, gle, ono bješe Lija; te reèe Jakov Lavanu: šta si mi to uèinio? ne služim li za Rahilju kod tebe? zašto si me prevario?
822	GEN 29:26	A Lavan mu reèe: ne biva u našem mjestu da se uda mlaða prije starije.
824	GEN 29:28	Jakov uèini tako, i navrši s njom nedjelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kæer svoju za ženu.
825	GEN 29:29	I dade Lavan Rahilji kæeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.
826	GEN 29:30	I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.
827	GEN 29:31	A Gospod videæi da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja.
828	GEN 29:32	I Lija zatrudnje, i rodi sina, i nadjede mu ime Ruvim, govoreæi: Gospod pogleda na jade moje, sada æe me ljubiti muž moj.
830	GEN 29:34	I opet zatrudnje, i rodi sina, i reèe: da ako se sada veæ priljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadješe ime Levije.
840	GEN 30:9	A Lija vidjevši gdje presta raðati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu.
841	GEN 30:10	I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina;
842	GEN 30:11	I Lija reèe: doðe èeta. I nadjede mu ime Gad.
843	GEN 30:12	Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugoga sina Jakovu;
844	GEN 30:13	I reèe Lija: blago meni, jer æe me blaženom zvati žene. Zato mu nadjede ime Asir.
845	GEN 30:14	A Ruvim izide u vrijeme žetve pšeniène i naðe mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reèe Liji: daj mi mandragoru sina svojega.
847	GEN 30:16	I uveèe kad se Jakov vraæaše iz polja, izide mu Lija na susret i reèe: spavaæeš kod mene, jer te kupih za mandragoru sina svojega. I spava kod nje onu noæ.
848	GEN 30:17	A Bog usliši Liju, te ona zatrudnje, i rodi Jakovu petoga sina.
849	GEN 30:18	I reèe Lija: Gospod mi dade platu moju što dadoh robinju svoju mužu svojemu. I nadjede mu ime Isahar.
850	GEN 30:19	I zatrudnje Lija opet, i rodi Jakovu šestoga sina;
851	GEN 30:20	I reèe Lija: dariva me Gospod darom dobrijem; da ako se sada veæ priljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadjede ime Zavulon.
856	GEN 30:25	A kad Rahilja rodi Josifa, reèe Jakov Lavanu: pusti me da idem u svoje mjesto i u svoju zemlju.
858	GEN 30:27	A Lavan mu reèe: nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospod tebe radi.
862	GEN 30:31	I reèe mu Lavan: šta hoæeš da ti dam? A Jakov odgovori: ne treba ništa da mi daš; nego æu ti opet pasti stoku i èuvati, ako æeš mi uèiti ovo:
865	GEN 30:34	A Lavan reèe: eto, neka bude kako si kazao.
866	GEN 30:35	I odluèi Lavan isti dan jarce s biljegom i šarene i sve koze s biljegom i šarene, i sve na èem bijaše što bijelo, i sve crno izmeðu ovaca, i predade sinovima svojim.
867	GEN 30:36	I ostavi daljine tri dana hoda izmeðu sebe i Jakova. I Jakov pasijaše ostalu stoku Lavanovu.
871	GEN 30:40	I Jakov odluèivaše mlad, i obraæaše stado Lavanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajaše i ne obraæaše ga prema stadu Lavanovu.
873	GEN 30:42	A kad se upaljivaše pozna stoka, ne metaše; tako pozne bivahu Lavanove a rane Jakovljeve.
875	GEN 31:1	A Jakov èu gdje sinovi Lavanovi govore: Jakov uze sve što bješe našega oca, i od onoga što bješe našega oca steèe sve ovo blago.
876	GEN 31:2	I vidje Jakov gdje lice Lavanovo nije prema njemu kao prije.
878	GEN 31:4	I poslav Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svojemu.