54	GEN 2:23	A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka.
61	GEN 3:5	Nego zna Bog da æe vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oèi, pa æete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.
87	GEN 4:7	Neæeš li biti mio, kad dobro èiniš? a kad ne èiniš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašæu, i ti si mu stariji.
96	GEN 4:16	I otide Kajin ispred Gospoda, i naseli se u zemlji Naidskoj na istoku prema Edemu.
102	GEN 4:22	A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od mjedi i od gvožða; a sestra Tovelu bješe Noema.
135	GEN 5:29	I nadjede mu ime Noje govoreæi: ovaj æe nas odmoriti od posala naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod.
136	GEN 5:30	A rodiv Noja poživje Lameh pet stotina i devedeset i pet godina, raðajuæi sinove i kæeri;
138	GEN 5:32	A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.
146	GEN 6:8	Ali Noje naðe milost pred Gospodom.
147	GEN 6:9	Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje.
148	GEN 6:10	I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.
151	GEN 6:13	I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom.
152	GEN 6:14	Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.
160	GEN 6:22	I Noje uèini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako uèini.
161	GEN 7:1	I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka.
165	GEN 7:5	I Noje uèini sve što mu zapovjedi Gospod.
166	GEN 7:6	A bješe Noju šest stotina godina kad doðe potop na zemlju.
167	GEN 7:7	I uðe Noje u kovèeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim radi potopa.
169	GEN 7:9	Uðe k Noju u kovèeg po dvoje, muško i žensko, kao što bješe Bog zapovjedio Noju.
171	GEN 7:11	Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske;
173	GEN 7:13	Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima;
175	GEN 7:15	Doðe k Noju u kovèeg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima živa duša,
176	GEN 7:16	Muško i žensko od svakoga tijela uðoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.
183	GEN 7:23	I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovèegu.
185	GEN 8:1	A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu.
190	GEN 8:6	A poslije èetrdeset dana otvori Noje prozor na kovèegu, koji bješe naèinio;
193	GEN 8:9	A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovèeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovèeg.
195	GEN 8:11	I pred veèe vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.
197	GEN 8:13	Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovèegu, i ugleda zemlju suhu.
199	GEN 8:15	Tada reèe Bog Noju govoreæi:
202	GEN 8:18	I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim.
204	GEN 8:20	I naèini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake èiste stoke i od svijeh ptica èistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
207	GEN 9:1	I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju;
214	GEN 9:8	I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi:
223	GEN 9:17	I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji.
224	GEN 9:18	A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.
225	GEN 9:19	To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.
226	GEN 9:20	A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd.
230	GEN 9:24	A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin,
234	GEN 9:28	I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.
235	GEN 9:29	A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.
236	GEN 10:1	A ovo su plemena sinova Nojevijeh, Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa.
243	GEN 10:8	Hus rodi i Nevroda; a on prvi bi silan na zemlji;
244	GEN 10:9	Bješe dobar lovac pred Gospodom; zato se kaže: dobar lovac pred Gospodom kao Nevrod.
246	GEN 10:11	Iz te zemlje izaðe Asur, i sazida Nineviju i Rovot grad i Halah,
247	GEN 10:12	I Dasem izmeðu Ninevije i Halaha; to je grad velik.
248	GEN 10:13	A Mesrain rodi Ludeje i Enemeje i Laveje i Neftaleje,
267	GEN 10:32	To su porodice sinova Nojevijeh po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdijeliše narodi po zemlji poslije potopa.
289	GEN 11:22	A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora;
290	GEN 11:23	A rodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina, raðajuæi sinove i kæeri.
291	GEN 11:24	A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru;
292	GEN 11:25	A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri.
293	GEN 11:26	A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.
294	GEN 11:27	A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota.
296	GEN 11:29	I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara a ženi Nahorovoj ime Melha, kæi Arama oca Melhe i Jeshe.
312	GEN 12:13	Nego hajde kaži da si mi sestra, te æe meni biti dobro tebe radi i ostaæu u životu uz tebe.
328	GEN 13:9	Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako æeš ti na lijevo, ja æu na desno; ako li æeš ti na desno, ja æu na lijevo.
346	GEN 14:9	Na Hodologomora cara Elamskoga, i na Targala cara Gojimskoga, i na Amarfala cara Senarskoga, i na Arioha cara Elasarskoga, èetiri cara na pet.
360	GEN 14:23	Ni konca ni remena od obuæe neæu uzeti od svega što je tvoje, da ne reèeš: ja sam obogatio Avrama;
450	GEN 18:25	Nemoj to èiniti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neæe suditi pravo?
457	GEN 18:32	Najposlije reèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu još jednom progovoriti; može biti da æe se naæi deset. Reèe: neæu ih pogubiti radi onijeh deset.
501	GEN 20:5	Nije li mi sam kazao: sestra mi je? a i ona sama kaza: brat mi je. Uèinio sam u èistoti srca svojega i u pravdi ruku svojih.
568	GEN 22:20	Poslije toga javiše Avramu govoreæi: gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru:
571	GEN 22:23	A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovu.
581	GEN 23:9	Neka mi da peæinu u Makpeli, koja je nakraj njive njegove; za novce neka mi je da meðu vama koliko vrijedi, da imam grob.
583	GEN 23:11	Ne, gospodaru; èuj me: poklanjam ti njivu, i peæinu kod nje poklanjam ti; pred sinovima naroda svojega poklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svojega.
596	GEN 24:4	Nego da æeš otiæi u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mojemu Isaku.
602	GEN 24:10	Tada sluga uze deset kamila izmeðu kamila gospodara svojega da ide, jer sve blago gospodara njegova bješe pod njegovom rukom; i otišav doðe u Mesopotamiju do grada Nahorova.
607	GEN 24:15	I on još ne izgovori, a to Reveka, kæi Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramova, doðe s krèagom na ramenu.
616	GEN 24:24	A ona mu reèe: ja sam kæi Vatuila sina Melšina, kojega rodi Nahoru.
630	GEN 24:38	Nego idi u dom oca mojega i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mojemu.
639	GEN 24:47	I zapitah je govoreæi: èija si kæi? A ona odgovori: ja sam kæi Vatuila sina Nahorova, kojega mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko èela i narukvice na ruke;
669	GEN 25:10	Na njivi koju kupi Avram od sinova Hetovijeh, ondje je pogreben Avram sa Sarom ženom svojom.
672	GEN 25:13	I ovo su imena sinova Ismailovijeh, kako se zvahu u plemenima svojim; prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Navdeilo i Masam,
674	GEN 25:15	I Hadar i Teman i Jetur i Nafes i Kedma.
717	GEN 26:24	I istu noæ javi mu se Gospod, i reèe: ja sam Bog Avrama oca tvojega. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagosloviæu te i umnožiæu sjeme tvoje Avrama radi sluge svojega.
736	GEN 27:8	Nego sada, sine, poslušaj me što æu ti kazati.
757	GEN 27:29	Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braæi svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje a blagosloven koji tebe uzblagosilja!
771	GEN 27:43	Nego, sine, poslušaj što æu ti kazati; ustani i bježi k Lavanu bratu mojemu u Haran.
783	GEN 28:9	Pa otide Isav k Ismailu, i uze za ženu preko žena svojih Maeletu, kæer Ismaila sina Avramova, sestru Navajotovu.
801	GEN 29:5	A on im reèe: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoše: poznajemo.
823	GEN 29:27	Navrši nedjelju dana s tom, pa æemo ti dati i drugu za službu što æeš služiti kod mene još sedam godina drugih.
839	GEN 30:8	A Rahilja reèe: borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoljeh. I nadjede mu ime Neftalim.
852	GEN 30:21	Najposlije rodi kæer, i nadjede joj ime Dina.
889	GEN 31:15	Nije li nas držao kao tuðinke kad nas je prodao? pa je još i naše novce jednako jeo.
902	GEN 31:28	Niti mi dade da izljubim sinove svoje i kæeri svoje? ludo si radio.
918	GEN 31:44	Nego hajde da uhvatimo vjeru, ja i ti, da bude svjedoèanstvo izmeðu mene i tebe.
927	GEN 31:53	Bog Avramov i bogovi Nahorovi, bogovi oca njihova, neka sude meðu nama. A Jakov se zakle strahom oca svojega Isaka.
939	GEN 32:11	Nijesam vrijedan tolike milosti i tolike vjere što si uèinio sluzi svojemu; jer samo sa štapom svojim prijeðoh preko Jordana, a sada sam gospodar od dvije èete.
975	GEN 33:14	Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja æu polako iæi koliko mogu djeca i stoka, dokle doðem ka gospodaru svojemu u Sir.
996	GEN 34:15	Nego æemo vam uèiniti po volji, ako æete se izjednaèiti s nama i obrezati sve muškinje izmeðu sebe.
1004	GEN 34:23	Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neæe li biti naša? složimo se samo s njima, pa æe ostati kod nas.
1037	GEN 35:25	A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;