31	GEN 1:31	Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veèe i bi jutro, dan šesti.
32	GEN 2:1	Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
35	GEN 2:4	To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
63	GEN 3:7	Tada im se otvoriše oèi, i vidješe da su goli; pa spletoše lišæa smokova i naèiniše sebi pregaèe.
70	GEN 3:14	Tada reèe Gospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako živinèe i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prah da jedeš do svojega vijeka.
74	GEN 3:18	Trnje i korov æe ti raðati, a ti æeš jesti zelje poljsko;
86	GEN 4:6	Tada reèe Gospod Kajinu: što se srdiš? što li ti se lice promijeni?
89	GEN 4:9	Tada reèe Gospod Kajinu: gdje ti je brat Avelj? A on odgovori: ne znam; zar sam ja èuvar brata svojega?
102	GEN 4:22	A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od mjedi i od gvožða; a sestra Tovelu bješe Noema.
106	GEN 4:26	I Situ se rodi sin, kojemu nadjede ime Enos. Tada se poèe prizivati ime Gospodnje.
111	GEN 5:5	Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije.
114	GEN 5:8	Tako poživje Sit svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije.
117	GEN 5:11	Tako poživje Enos svega devet stotina i pet godina; i umrije.
120	GEN 5:14	Tako poživje Kajinan svega devet stotina i deset godina; i umrije.
123	GEN 5:17	Tako poživje Maleleilo svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije.
126	GEN 5:20	Tako poživje Jared svega devet stotina i šezdeset i dvije godine, i umrije.
129	GEN 5:23	Tako poživje Enoh svega trista i šezdeset i pet godina;
133	GEN 5:27	Tako poživje Matusal svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umrije.
137	GEN 5:31	Tako poživje Lameh svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije.
163	GEN 7:3	Takoðer i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se saèuva sjeme na zemlji.
173	GEN 7:13	Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima;
181	GEN 7:21	Tada izgibe svako tijelo što se micaše na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi.
188	GEN 8:4	Te se ustavi kovèeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu.
199	GEN 8:15	Tada reèe Bog Noju govoreæi:
225	GEN 9:19	To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.
237	GEN 10:2	Sinovi Jafetovi: Gamer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Meseh i Tiras.
238	GEN 10:3	A sinovi Gamerovi: Ashanas i Rifat i Togarma.
239	GEN 10:4	A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim.
255	GEN 10:20	To su sinovi Hamovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim.
266	GEN 10:31	To su sinovi Simovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim;
267	GEN 10:32	To su porodice sinova Nojevijeh po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdijeliše narodi po zemlji poslije potopa.
275	GEN 11:8	Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
291	GEN 11:24	A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru;
292	GEN 11:25	A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri.
293	GEN 11:26	A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.
294	GEN 11:27	A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota.
295	GEN 11:28	I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom.
298	GEN 11:31	I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i poðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i doðoše do Harana, i ondje se nastaniše.
299	GEN 11:32	I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu.
303	GEN 12:4	Tada poðe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim poðe Lot. A bješe Avramu sedamdeset i pet godina kad poðe iz Harana.
317	GEN 12:18	Tada dozva Faraon Avrama i reèe mu: šta mi to uèini? zašto mi nijesi kazao da ti je žena?
320	GEN 13:1	Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takoðer i Lot s njim.
329	GEN 13:10	Tada Lot podiže oèi svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodnji, kao zemlja Misirska, sve do Zogora, prije nego Gospod zatr Sodom i Gomor.
338	GEN 14:1	A kad bješe Amarfal car Senarski, Arioh car Elasarski, Hodologomor car Elamski i Targal car Gojimski,
344	GEN 14:7	Otuda vrativši se doðoše u En-Mispat, koji je sada Kadis, i isjekoše sve koji življahu u zemlji Amalièkoj, i Amoreje koji življahu u Asason-Tamaru.
345	GEN 14:8	Tada izide car Sodomski i car Gomorski i car Adamski i car Sevojimski i car od Valake, koja je sada Sigor, izidoše na njih u dolinu Sidimsku,
346	GEN 14:9	Na Hodologomora cara Elamskoga, i na Targala cara Gojimskoga, i na Amarfala cara Senarskoga, i na Arioha cara Elasarskoga, èetiri cara na pet.
379	GEN 15:18	Taj dan uèini Gospod zavjet s Avramom govoreæi: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata,
395	GEN 16:13	Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: zar još gledam iza onoga koji me vidje?
396	GEN 16:14	Toga radi zove se studenac onaj studenac živoga koji me vidi; a on je izmeðu Kadisa i Varada.
415	GEN 17:17	Tada pade Avram nièice, i nasmija se govoreæi u srcu svojem: eda æe se èovjeku od sto godina roditi sin? i Sari? eda æe žena od devedeset godina roditi?
438	GEN 18:13	Tada reèe Gospod Avramu: što se smije Sara govoreæi: istina li je da æu roditi kad sam ostarjela?
470	GEN 19:12	Tada ona dva èovjeka rekoše Lotu: ako imaš ovdje još koga svoga, ili zeta ili sina ili kæer, ili koga god svoga u ovom gradu, gledaj nek idu odavde;
482	GEN 19:24	Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,
502	GEN 20:6	Tada mu reèe Bog u snu: znam da si uèinio u èistoti srca svojega, zato te saèuvah da mi ne sagriješiš, i ne dadoh da je se dotakneš.
505	GEN 20:9	Tada Avimeleh dozva Avrama i reèe mu: šta si nam uèinio? šta li sam ti zgriješio, te navuèe na me i na carstvo moje toliko zlo? Uèinio si mi što ne valja èiniti.
510	GEN 20:14	Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu.
541	GEN 21:27	Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru meðu sobom.
546	GEN 21:32	Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku.
552	GEN 22:4	Treæi dan podigavši oèi svoje Avram ugleda mjesto izdaleka.
555	GEN 22:7	Tada reèe Isak Avramu ocu svojemu: oèe! A on reèe: što, sine! I reèe Isak: eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu?
567	GEN 22:19	Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram življaše u Virsaveji.
572	GEN 22:24	A inoèa njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.
579	GEN 23:7	Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovijem;
602	GEN 24:10	Tada sluga uze deset kamila izmeðu kamila gospodara svojega da ide, jer sve blago gospodara njegova bješe pod njegovom rukom; i otišav doðe u Mesopotamiju do grada Nahorova.
618	GEN 24:26	Tada èovjek savivši se pokloni se Gospodu,
626	GEN 24:34	Tada reèe: ja sam sluga Avramov.
639	GEN 24:47	I zapitah je govoreæi: èija si kæi? A ona odgovori: ja sam kæi Vatuila sina Nahorova, kojega mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko èela i narukvice na ruke;
649	GEN 24:57	Tada rekoše: da zovemo djevojku, i upitamo šta ona veli.
674	GEN 25:15	I Hadar i Teman i Jetur i Nafes i Kedma.
675	GEN 25:16	To su sinovi Ismailovi, i to su im imena po selima i gradovima njihovijem, dvanaest knezova nad svojim narodima.
693	GEN 25:34	I Jakov dade Isavu hljeba i skuhanoga leæa, i on se najede i napi, pa usta i otide. Tako Isav nije mario za prvenaštvo svoje.
715	GEN 26:22	Tada se podiže odande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svaðe; zato ga nazva Rehovot, govoreæi: sad nam dade Gospod prostora da rastemo u ovoj zemlji.
723	GEN 26:30	Tada ih on ugosti; te jedoše i piše.
730	GEN 27:2	Tada reèe: evo ostario sam, ne znam kad æu umrijeti;
742	GEN 27:14	Tada otišav uze i donese materi svojoj; a mati njegova zgotovi jelo kako jeðaše rado otac njegov.
749	GEN 27:21	Tada reèe Isak Jakovu: hodi bliže, sine, da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne.
753	GEN 27:25	Tada reèe: a ti daj sine, da jedem lova tvojega, pa da te blagoslovi duša moja. I dade mu, te jede; pa mu donese i vina, te pi.
761	GEN 27:33	Tada se prepade Isak, i reèe: ko? da gdje je onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh prije nego ti doðe, i blagoslovih ga? on æe i ostati blagosloven.
775	GEN 28:1	Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovjedi mu i reèe: nemoj da se oženiš kojom izmeðu kæeri Hananejskih.
779	GEN 28:5	Tako opravi Isak Jakova, i on poðe u Padan-Aram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove.
797	GEN 29:1	Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istoènu.
811	GEN 29:15	Tada reèe Lavan Jakovu: zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta æe ti biti plata?
864	GEN 30:33	Tako æe mi se poslije posvjedoèiti pravda moja pred tobom kad doðeš da vidiš zaslugu moju: što god ne bude šareno ni s biljegom ni crno izmeðu ovaca i koza u mene, biæe kradeno.
883	GEN 31:9	Tako Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni;
888	GEN 31:14	Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: eda li još imamo kakav dio i našljedstvo u domu oca svojega?
909	GEN 31:35	A ona reèe ocu svojemu: nemoj se srditi, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer mi je što u žena biva. Traživ dakle ne naðe idola svojih.
915	GEN 31:41	Tako mi je bilo dvadeset godina u tvojoj kuæi; služio sam ti èetrnaest godina za dvije kæeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, i platu si mi mijenjao deset puta.
944	GEN 32:16	Trideset kamila dojilica s kamiladma, èetrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi.
948	GEN 32:20	Tako zapovjedi i drugomu i treæemu i svijema koji iðahu za stadom, i reèe: tako kažite Isavu kad naiðete na nj.
950	GEN 32:22	Tako otide dar naprijed, a on prenoæi onu noæ kod èete svoje.
957	GEN 32:29	Tada mu reèe: otsele se neæeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junaèki borio i s Bogom i s ljudma, i odolio si.
989	GEN 34:8	Tada im reèe Emor govoreæi: sin moj Sihem srcem prionu za vašu kæer; podajte mu je za ženu.
1008	GEN 34:27	Tada doðoše sinovi Jakovljevi na pobijene, i oplijeniše grad, jer u njemu bi osramoæena sestra njihova.
1020	GEN 35:8	Tada umrije Devora dojkinja Reveèina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut.