45	GEN 2:14	A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat.
138	GEN 5:32	A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.
148	GEN 6:10	I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.
152	GEN 6:14	Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.
173	GEN 7:13	Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima;
224	GEN 9:18	A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.
229	GEN 9:23	A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.
233	GEN 9:27	Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!
236	GEN 10:1	A ovo su plemena sinova Nojevijeh, Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa.
237	GEN 10:2	Sinovi Jafetovi: Gamer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Meseh i Tiras.
238	GEN 10:3	A sinovi Gamerovi: Ashanas i Rifat i Togarma.
248	GEN 10:13	A Mesrain rodi Ludeje i Enemeje i Laveje i Neftaleje,
249	GEN 10:14	I Patroseje i Hasmeje, odakle izaðoše Filisteji i Gaftoreji.
256	GEN 10:21	I Simu rodiše se sinovi, najstarijemu bratu Jafetovu, ocu svijeh sinova Everovijeh.
257	GEN 10:22	Sinovi Simovi bjehu: Elam i Asur i Arfaksad i Lud i Aram.
259	GEN 10:24	A Arfaksad rodi Salu, a Sala rodi Evera.
264	GEN 10:29	I Ufira i Evilu i Jovava; ti svi bjehu sinovi Jektanovi.
265	GEN 10:30	I življahu od Mase, kako se ide na Safir do gora istoènijeh.
277	GEN 11:10	Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa.
278	GEN 11:11	A rodiv Arfaksada poživje Sim pet stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri.
279	GEN 11:12	A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu;
280	GEN 11:13	A rodiv Salu poživje Arfaksad èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
338	GEN 14:1	A kad bješe Amarfal car Senarski, Arioh car Elasarski, Hodologomor car Elamski i Targal car Gojimski,
342	GEN 14:5	A èetrnaeste godine doðe Hodologomor i carevi koji bijahu s njim, i pobiše Rafaje u Astarotu Karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju Kirijatajskom,
346	GEN 14:9	Na Hodologomora cara Elamskoga, i na Targala cara Gojimskoga, i na Amarfala cara Senarskoga, i na Arioha cara Elasarskoga, èetiri cara na pet.
379	GEN 15:18	Taj dan uèini Gospod zavjet s Avramom govoreæi: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata,
381	GEN 15:20	I Hetejsku i Ferezejsku i Rafajsku,
570	GEN 22:22	I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila.
580	GEN 23:8	I reèe im govoreæi: ako hoæete da pogrebem mrtvaca svojega ispred oèiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu sinu Sarovu,
582	GEN 23:10	A Efron sjeðaše usred sinova Hetovijeh. Pa reèe Efron Hetejin Avramu pred sinovima Hetovijem, koji slušahu, pred svijem koji ulažahu na vrata grada njegova, govoreæi:
585	GEN 23:13	I reèe Efronu pred narodom zemlje one govoreæi: ako si voljan, èuj me; da ti dam šta vrijedi njiva, uzmi od mene, pa æu onda pogrepsti mrtvaca svojega ondje.
586	GEN 23:14	A Efron odgovori Avramu govoreæi mu:
588	GEN 23:16	A Avram èuvši Efrona izmjeri mu srebro, koje reèe pred sinovima Hetovijem, èetiri stotine sikala srebra, kako su išli meðu trgovcima.
589	GEN 23:17	I njiva Efronova u Makpeli prema Mamriji, njiva s peæinom koja je na njoj, i sva drveta na njivi i po meði njezinoj unaokolo,
663	GEN 25:4	A sinovi Madijamovi: Efar i Afir i Enoh i Avida i Eldaga. Svi bjehu djeca Heturina.
668	GEN 25:9	I pogreboše ga Isak i Ismailo u peæini Makpelskoj na njivi Efrona sina Sara Hetejina, koja je prema Mamriji;
674	GEN 25:15	I Hadar i Teman i Jetur i Nafes i Kedma.
820	GEN 29:24	I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kæeri svojoj da joj bude robinja.
839	GEN 30:8	A Rahilja reèe: borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoljeh. I nadjede mu ime Neftalim.
840	GEN 30:9	A Lija vidjevši gdje presta raðati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu.
841	GEN 30:10	I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina;
843	GEN 30:12	Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugoga sina Jakovu;
855	GEN 30:24	I nadjede mu ime Josif, govoreæi: neka mi doda Gospod još jednoga sina.
856	GEN 30:25	A kad Rahilja rodi Josifa, reèe Jakov Lavanu: pusti me da idem u svoje mjesto i u svoju zemlju.
963	GEN 33:2	I namjesti naprijed robinje i njihovu djecu, pa Liju i njezinu djecu za njima, a najposlije Rahilju i Josifa.
968	GEN 33:7	Potom pristupi i Lija i djeca njezina, i pokloniše se; a najposlije pristupi Josif i Rahilja, i pokloniše se.
1028	GEN 35:16	I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i bješe joj težak poroðaj.
1031	GEN 35:19	I umrije Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem.
1036	GEN 35:24	A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin;
1037	GEN 35:25	A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;
1038	GEN 35:26	A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.
1045	GEN 36:4	I rodi Ada Isavu Elifasa, a Vasemata rodi Raguila.
1051	GEN 36:10	Ovo su imena sinova Isavovijeh: Elifas sin Ade žene Isavove, i Raguilo sin Vasemate žene Isavove.
1052	GEN 36:11	A Elifasovi sinovi bjehu: Teman, Omar, Sofar, Gotom i Kenez.
1053	GEN 36:12	A Tamna bješe inoèa Elifasu sinu Isavovu, i rodi Elifasu Amalika. To su sinovi Ade žene Isavove.
1056	GEN 36:15	Ovo su starješine sinovima Isavovijem: sinovi Elifasa prvenca Isavova: starješina Teman, starješina Omar, starješina Sofar, starješina Kenez,
1057	GEN 36:16	Starješina Korej, starješina Gotim, starješina Amalik. To su starješine od Elifasa u zemlji Edomskoj. To su sinovi Adini.
1064	GEN 36:23	A ovo su sinovi Savalovi: Golam i Manahat i Gevil i Sofar i Omar.
1084	GEN 36:43	Starješina Magedilo, starješina Zafoj. To su starješine Edomske kako nastavahu u svojoj zemlji. Ovaj Isav bi otac Edomcima.
1086	GEN 37:2	Ovo su dogaðaji Jakovljevi. Josif kad bješe momak od sedamnaest godina, pasijaše stoku s braæom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegova; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svojemu.
1087	GEN 37:3	A Izrailj ljubljaše Josifa najveæma izmeðu svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i naèini mu šarenu haljinu.
1089	GEN 37:5	Uz to usni Josif san i pripovjedi braæi svojoj, te oni još veæma omrznu na nj.
1097	GEN 37:13	Reèe Izrailj Josifu: ne pasu li braæa tvoja stoku kod Sihema? hajde da te pošljem k njima. A on reèe: evo me.
1101	GEN 37:17	A èovjek reèe: otišli su odavde, jer èuh gdje rekoše: hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braæom svojom, i naðe ih u Dotaimu.
1107	GEN 37:23	I kad Josif doðe k braæi svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi.
1112	GEN 37:28	Pa kad trgovci Madijamski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.
1113	GEN 37:29	A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje,
1115	GEN 37:31	Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamoèiše haljinu u krv,
1117	GEN 37:33	A on je pozna i reèe: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut.
1120	GEN 37:36	A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom.
1151	GEN 39:1	A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovjednik stražarski, èovjek Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo.
1152	GEN 39:2	I Gospod bješe s Josifom, te bi sreæan, i življaše u kuæi gospodara svojega Misirca.
1154	GEN 39:4	I Josif steèe milost u njega, i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelijem domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke.
1155	GEN 39:5	A kad ga postavi nad domom svojim i nad svijem što imaše, od tada Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji bješe na svemu što imaše u kuæi i u polju.
1156	GEN 39:6	I ostavi u Josifovijem rukama sve što imaše, i ne razbiraše ni za što osim jela koje jeðaše. A Josif bijaše lijepa stasa i lijepa lica.
1157	GEN 39:7	I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa, i reèe: lezi sa mnom.
1160	GEN 39:10	I ona govoraše take rijeèi Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje.
1161	GEN 39:11	A jedan dan kad doðe Josif u kuæu da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kuæi,
1170	GEN 39:20	I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležahu sužnji carski; i bi ondje u tamnici.
1171	GEN 39:21	Ali Gospod bješe s Josifom i raširi milost svoju nad njim i uèini te omilje tamnièaru.
1172	GEN 39:22	I povjeri tamnièar Josifu sve sužnje u tamnici, i što je god trebalo ondje èiniti on ureðivaše.
1173	GEN 39:23	I tamnièar ne nadgledaše ništa što bješe u Josifovoj ruci, jer Gospod bješe s njim; i što god èinjaše, Gospod voðaše u napredak.
1176	GEN 40:3	I baci ih u tamnicu u kuæi zapovjednika stražarskoga, gdje Josif bješe sužanj.
1177	GEN 40:4	A zapovjednik stražarski odredi im Josifa da ih služi; i bijahu dugo u tamnici.
1179	GEN 40:6	I sjutradan kad doðe Josif k njima, pogleda ih, a oni bjehu vrlo neveseli.
1181	GEN 40:8	A oni mu rekoše: san usnismo obojica, a nema ko da nam kaže šta znaèe. A Josif im reèe: šta znaèe, nije li u Boga? ali pripovjedite mi.
1182	GEN 40:9	I starješina nad peharnicima pripovjedi san svoj Josifu govoreæi: snih, a preda mnom èokot;
1185	GEN 40:12	A Josif mu reèe: ovo znaèi: tri su loze tri dana.
1189	GEN 40:16	A kad vidje starješina nad hljebarima kako lijepo kaza san, reèe Josifu: i ja snih, a meni na glavi tri kotarice bijele;
1191	GEN 40:18	A Josif odgovori i reèe: ovo znaèi: tri kotarice tri su dana.
1195	GEN 40:22	A starješinu nad hljebarima objesi, kao što kaza Josif.
1196	GEN 40:23	I starješina nad peharnicima ne opomenu se Josifa, nego ga zaboravi.
1210	GEN 41:14	Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuèe se, te izaðe pred Faraona.
1211	GEN 41:15	A Faraon reèe Josifu: usnih san, pa mi niko ne umije da kaže šta znaèi; a za tebe èujem da umiješ kazivati sne.