2	GEN 1:2	A zemlja bješe bez oblièja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
9	GEN 1:9	Potom reèe Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako.
10	GEN 1:10	I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.
17	GEN 1:17	I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.
21	GEN 1:21	I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;
22	GEN 1:22	I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.
24	GEN 1:24	Potom reèe Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.
25	GEN 1:25	I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.
26	GEN 1:26	Potom reèe Bog: da naèinimo èovjeka po svojemu oblièju, kao što smo mi, koji æe biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se mièu po zemlji.
27	GEN 1:27	I stvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, po oblièju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
28	GEN 1:28	I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji.
29	GEN 1:29	I još reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to æe vam biti za hranu.
32	GEN 2:1	Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
33	GEN 2:2	I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini;
34	GEN 2:3	I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svijeh djela svojih, koja uèini;
38	GEN 2:7	A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa.
43	GEN 2:12	I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.
54	GEN 2:23	A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka.
56	GEN 2:25	A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.
64	GEN 3:8	I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu.
66	GEN 3:10	A on reèe: èuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
68	GEN 3:12	A Adam reèe: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
69	GEN 3:13	A Gospod Bog reèe ženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh.
70	GEN 3:14	Tada reèe Gospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako živinèe i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prah da jedeš do svojega vijeka.
73	GEN 3:17	Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka;
75	GEN 3:19	Sa znojem lica svojega ješæeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah æeš se vratiti.
77	GEN 3:21	I naèini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuèe ih u njih.
80	GEN 3:24	I izagnav èovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem maèem, koji se vijaše i tamo i amo, da èuva put ka drvetu od života.
81	GEN 4:1	Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reèe: dobih èovjeka od Gospoda.
84	GEN 4:4	A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos,
87	GEN 4:7	Neæeš li biti mio, kad dobro èiniš? a kad ne èiniš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašæu, i ti si mu stariji.
88	GEN 4:8	Poslije govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoèi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga.
97	GEN 4:17	I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svojega Enoh.
98	GEN 4:18	A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila; a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha.
99	GEN 4:19	I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela.
103	GEN 4:23	I reèe Lameh svojima ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæu èovjeka za ranu svoju i mladiæa za masnicu svoju.
104	GEN 4:24	Kad æe se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh æe sedamdeset i sedam puta.
108	GEN 5:2	Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih èovjek, kad biše stvoreni.
124	GEN 5:18	A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine, i rodi Enoha;
125	GEN 5:19	A rodiv Enoha poživje Jared osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri;
127	GEN 5:21	A Enoh poživje šezdeset i pet godina, i rodi Matusala;
128	GEN 5:22	A rodiv Matusala poživje Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, raðajuæi sinove i kæeri;
129	GEN 5:23	Tako poživje Enoh svega trista i šezdeset i pet godina;
130	GEN 5:24	I živeæi Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog.
131	GEN 5:25	A Matusal poživje sto i osamdeset i sedam godina, i rodi Lameha;
132	GEN 5:26	A rodiv Lameha poživje Matusal sedam stotina i osamdeset i dvije godine, raðajuæi sinove i kæeri;
134	GEN 5:28	A Lameh poživje sto i osamdeset i dvije godine, i rodi sina,
135	GEN 5:29	I nadjede mu ime Noje govoreæi: ovaj æe nas odmoriti od posala naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod.
136	GEN 5:30	A rodiv Noja poživje Lameh pet stotina i devedeset i pet godina, raðajuæi sinove i kæeri;
137	GEN 5:31	Tako poživje Lameh svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije.
140	GEN 6:2	Videæi sinovi Božji kæeri èovjeèije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe.
141	GEN 6:3	A Gospod reèe: neæe se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina.
142	GEN 6:4	A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kæerima èovjeèijim, pa im one raðahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu.
143	GEN 6:5	I Gospod videæi da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle,
145	GEN 6:7	I reèe Gospod: hoæu da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od èovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.
151	GEN 6:13	I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom.
156	GEN 6:18	Ali æu s tobom uèiniti zavjet svoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.
158	GEN 6:20	Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se mièe na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uðe s tobom, da ih saèuvaš u životu.
159	GEN 6:21	I uzmi sa sobom svega što se jede, i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.
161	GEN 7:1	I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka.
162	GEN 7:2	Uzmi sa sobom od svijeh životinja èistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja neèistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu,
163	GEN 7:3	Takoðer i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se saèuva sjeme na zemlji.
167	GEN 7:7	I uðe Noje u kovèeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim radi potopa.
168	GEN 7:8	Od životinja èistih i od životinja neèistih i od ptica i od svega što se mièe po zemlji,
173	GEN 7:13	Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima;
180	GEN 7:20	Petnaest lakata doðe voda iznad brda, pošto ih pokri.
182	GEN 7:22	Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bijaše na suhu, pomrije.
184	GEN 7:24	I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana.
185	GEN 8:1	A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu.
189	GEN 8:5	I voda opadaše sve veæma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda.
191	GEN 8:7	I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji.
193	GEN 8:9	A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovèeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovèeg.