11	GEN 1:11	Opet reèe Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje raða rod po svojim vrstama, u kojem æe biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako.
12	GEN 1:12	I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje raða rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.
22	GEN 1:22	I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.
28	GEN 1:28	I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji.
51	GEN 2:20	I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu.
64	GEN 3:8	I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu.
71	GEN 3:15	I još meæem neprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono æe ti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati.
72	GEN 3:16	A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar.
74	GEN 3:18	Trnje i korov æe ti raðati, a ti æeš jesti zelje poljsko;
102	GEN 4:22	A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od mjedi i od gvožða; a sestra Tovelu bješe Noema.
110	GEN 5:4	A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri;
113	GEN 5:7	A rodiv Enosa poživje Sit osam stotina i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri;
116	GEN 5:10	A rodiv Kajinana poživje Enos osam stotina i petnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri;
119	GEN 5:13	A rodiv Maleleila poživje Kajinan osam stotina i èetrdeset godina, raðajuæi sinove i kæeri;
122	GEN 5:16	A rodiv Jareda poživje Maleleilo osam stotina i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri;
125	GEN 5:19	A rodiv Enoha poživje Jared osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri;
128	GEN 5:22	A rodiv Matusala poživje Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, raðajuæi sinove i kæeri;
132	GEN 5:26	A rodiv Lameha poživje Matusal sedam stotina i osamdeset i dvije godine, raðajuæi sinove i kæeri;
136	GEN 5:30	A rodiv Noja poživje Lameh pet stotina i devedeset i pet godina, raðajuæi sinove i kæeri;
142	GEN 6:4	A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kæerima èovjeèijim, pa im one raðahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu.
146	GEN 6:8	Ali Noje naðe milost pred Gospodom.
147	GEN 6:9	Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje.
151	GEN 6:13	I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom.
158	GEN 6:20	Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se mièe na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uðe s tobom, da ih saèuvaš u životu.
161	GEN 7:1	I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka.
163	GEN 7:3	Takoðer i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se saèuva sjeme na zemlji.
166	GEN 7:6	A bješe Noju šest stotina godina kad doðe potop na zemlju.
167	GEN 7:7	I uðe Noje u kovèeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim radi potopa.
169	GEN 7:9	Uðe k Noju u kovèeg po dvoje, muško i žensko, kao što bješe Bog zapovjedio Noju.
170	GEN 7:10	A u sedmi dan doðe potop na zemlju.
173	GEN 7:13	Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima;
175	GEN 7:15	Doðe k Noju u kovèeg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima živa duša,
176	GEN 7:16	Muško i žensko od svakoga tijela uðoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.
177	GEN 7:17	I bi potop na zemlji za èetrdeset dana; i voda doðe i uze kovèeg, i podiže ga od zemlje.
180	GEN 7:20	Petnaest lakata doðe voda iznad brda, pošto ih pokri.
201	GEN 8:17	Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziðu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.
207	GEN 9:1	I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju;
213	GEN 9:7	Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
218	GEN 9:12	I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka:
219	GEN 9:13	Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeðu mene i zemlje.
221	GEN 9:15	I opomenuæu se zavjeta svojega koji je izmeðu mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.
222	GEN 9:16	Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.
223	GEN 9:17	I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji.
230	GEN 9:24	A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin,
246	GEN 10:11	Iz te zemlje izaðe Asur, i sazida Nineviju i Rovot grad i Halah,
247	GEN 10:12	I Dasem izmeðu Ninevije i Halaha; to je grad velik.
249	GEN 10:14	I Patroseje i Hasmeje, odakle izaðoše Filisteji i Gaftoreji.
254	GEN 10:19	I bjehu meðe Hananejske od Sidona iduæi na Gerar pa do Gaze, i iduæi na Sodom i Gomor i Adamu i Sevojim pa do Dasa.
269	GEN 11:2	A kad otidoše od istoka, naðoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje.
270	GEN 11:3	Pa rekoše meðu sobom: hajde da pravimo ploèe i da ih u vatri peèemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreèa.
272	GEN 11:5	A Gospod siðe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi èovjeèiji.
274	GEN 11:7	Hajde da siðemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore.
278	GEN 11:11	A rodiv Arfaksada poživje Sim pet stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri.
280	GEN 11:13	A rodiv Salu poživje Arfaksad èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
282	GEN 11:15	A rodiv Evera poživje Sala èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri.
284	GEN 11:17	A rodiv Faleka poživje Ever èetiri stotine i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri.
286	GEN 11:19	A rodiv Ragava poživje Falek dvjesta i devet godina, raðajuæi sinove i kæeri.
288	GEN 11:21	A rodiv Seruha poživje Ragav dvjesta i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri.
290	GEN 11:23	A rodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina, raðajuæi sinove i kæeri.
292	GEN 11:25	A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri.
298	GEN 11:31	I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i poðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i doðoše do Harana, i ondje se nastaniše.
303	GEN 12:4	Tada poðe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim poðe Lot. A bješe Avramu sedamdeset i pet godina kad poðe iz Harana.
304	GEN 12:5	I uze Avram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i poðoše u zemlju Hanansku, i doðoše u nju.
305	GEN 12:6	I proðe Avram tu zemlju do mjesta Sihema i do ravnice Moreške; a bijahu tada Hananeji u toj zemlji.
309	GEN 12:10	Ali nasta glad u onoj zemlji, te Avram siðe u Misir da se ondje skloni; jer glad bješe velika u onoj zemlji.
310	GEN 12:11	A kad se približi da veæ uðe u Misir, reèe Sari ženi svojoj: gle, znam da si žena lijepa u licu.
313	GEN 12:14	I kad doðe Avram u Misir, vidješe Misirci ženu da je vrlo lijepa.
320	GEN 13:1	Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takoðer i Lot s njim.
322	GEN 13:3	I iðaše svojim putovima od juga sve do Vetilja, do mjesta gdje mu prvo bijaše šator, izmeðu Vetilja i Gaja,
323	GEN 13:4	Do mjesta, gdje preðe bješe naèinio žrtvenik; i ondje prizva Avram ime Gospodnje.
324	GEN 13:5	A i Lot koji iðaše s Avramom imaše ovaca i goveda i šatora.
326	GEN 13:7	I bijaše svaða meðu pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vrijeme življahu Hananeji i Ferezeji u onoj zemlji.
327	GEN 13:8	Pa Avram reèe Lotu: nemoj da se svaðamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braæa.
337	GEN 13:18	I Avram diže šatore, i doðe i naseli se u ravnici Mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje naèini žrtvenik Gospodu.
342	GEN 14:5	A èetrnaeste godine doðe Hodologomor i carevi koji bijahu s njim, i pobiše Rafaje u Astarotu Karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju Kirijatajskom,
344	GEN 14:7	Otuda vrativši se doðoše u En-Mispat, koji je sada Kadis, i isjekoše sve koji življahu u zemlji Amalièkoj, i Amoreje koji življahu u Asason-Tamaru.
350	GEN 14:13	A doðe jedan koji bješe utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji življaše u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji bjehu u vjeri s Avramom.
351	GEN 14:14	A kad Avram èu da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kuæi, i poðe u potjeru do Dana.
362	GEN 15:1	Poslije ovijeh stvari doðe Avramu rijeè Gospodnja u utvari govoreæi: ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika.
364	GEN 15:3	Još reèe Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa æe sluga roðen u kuæi mojoj biti moj našljednik.
374	GEN 15:13	I Gospod reèe Avramu: znaj zacijelo da æe sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuðoj, pa æe joj služiti, i ona æe ih muèiti èetiri stotine godina.
378	GEN 15:17	A kad se sunce smiri i kad se smrèe, gle, peæ se dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše izmeðu onijeh dijelova.
383	GEN 16:1	Ali Sara žena Avramova ne raðaše mu djece. A imaše robinju Misirku, po imenu Agaru.
386	GEN 16:4	I on otide k Agari, i ona zatrudnje; a kad vidje da je trudna, ponese se od gospoðe svoje.
389	GEN 16:7	Ali anðeo Gospodnji naðe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur.
390	GEN 16:8	I reèe joj: Agaro, robinjo Sarina, otkuda ideš, kuda li ideš? A ona reèe: bježim od Sare gospoðe svoje.
391	GEN 16:9	A anðeo joj Gospodnji reèe: vrati se gospoði svojoj i pokori joj se.
392	GEN 16:10	Opet joj reèe anðeo Gospodnji: umnožiæu veoma sjeme tvoje, da se neæe moæi prebrojiti od množine.
393	GEN 16:11	Jošte joj reèe anðeo Gospodnji: eto si trudna, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Ismailo; jer je Gospod vidio muku tvoju.
396	GEN 16:14	Toga radi zove se studenac onaj studenac živoga koji me vidi; a on je izmeðu Kadisa i Varada.
400	GEN 17:2	I uèiniæu zavjet izmeðu sebe i tebe, i vrlo æu te umnožiti.
405	GEN 17:7	A postavljam zavjet svoj izmeðu sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vjeèan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe;