2	GEN 1:2	A zemlja bješe bez oblièja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
9	GEN 1:9	Potom reèe Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako.
10	GEN 1:10	I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.
11	GEN 1:11	Opet reèe Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje raða rod po svojim vrstama, u kojem æe biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako.
12	GEN 1:12	I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje raða rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.
20	GEN 1:20	Potom reèe Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.
21	GEN 1:21	I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;
24	GEN 1:24	Potom reèe Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.
26	GEN 1:26	Potom reèe Bog: da naèinimo èovjeka po svojemu oblièju, kao što smo mi, koji æe biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se mièu po zemlji.
27	GEN 1:27	I stvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, po oblièju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
28	GEN 1:28	I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji.
29	GEN 1:29	I još reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to æe vam biti za hranu.
30	GEN 1:30	A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se mièe na zemlji i u èem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.
31	GEN 1:31	Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veèe i bi jutro, dan šesti.
32	GEN 2:1	Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
33	GEN 2:2	I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini;
35	GEN 2:4	To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
36	GEN 2:5	I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju,
37	GEN 2:6	Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.
38	GEN 2:7	A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa.
40	GEN 2:9	I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.
41	GEN 2:10	A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke.
46	GEN 2:15	I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva.
48	GEN 2:17	Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš.
56	GEN 2:25	A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.
57	GEN 3:1	Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reèe ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?
61	GEN 3:5	Nego zna Bog da æe vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oèi, pa æete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.
63	GEN 3:7	Tada im se otvoriše oèi, i vidješe da su goli; pa spletoše lišæa smokova i naèiniše sebi pregaèe.
64	GEN 3:8	I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu.
66	GEN 3:10	A on reèe: èuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
67	GEN 3:11	A Bog reèe: ko ti kaza da si go? da nijesi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?
69	GEN 3:13	A Gospod Bog reèe ženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh.
70	GEN 3:14	Tada reèe Gospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako živinèe i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prah da jedeš do svojega vijeka.
71	GEN 3:15	I još meæem neprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono æe ti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati.
72	GEN 3:16	A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar.
73	GEN 3:17	Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka;
74	GEN 3:18	Trnje i korov æe ti raðati, a ti æeš jesti zelje poljsko;
75	GEN 3:19	Sa znojem lica svojega ješæeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah æeš se vratiti.
76	GEN 3:20	I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.
78	GEN 3:22	I reèe Gospod Bog: eto, èovjek posta kao jedan od nas znajuæi što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi.
80	GEN 3:24	I izagnav èovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem maèem, koji se vijaše i tamo i amo, da èuva put ka drvetu od života.
86	GEN 4:6	Tada reèe Gospod Kajinu: što se srdiš? što li ti se lice promijeni?
87	GEN 4:7	Neæeš li biti mio, kad dobro èiniš? a kad ne èiniš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašæu, i ti si mu stariji.
88	GEN 4:8	Poslije govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoèi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga.
90	GEN 4:10	A Bog reèe: šta uèini! glas krvi brata tvojega vièe sa zemlje k meni.
92	GEN 4:12	Kad zemlju uzradiš, neæe ti više davati blaga svojega. Biæeš potukaè i bjegunac na zemlji.
94	GEN 4:14	Evo me tjeraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa æe me ubiti ko me udesi.
99	GEN 4:19	I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela.
100	GEN 4:20	I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu.
101	GEN 4:21	A bratu njegovu bješe ime Juval; od njega se narodiše gudaèi i sviraèi.
102	GEN 4:22	A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od mjedi i od gvožða; a sestra Tovelu bješe Noema.
103	GEN 4:23	I reèe Lameh svojima ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæu èovjeka za ranu svoju i mladiæa za masnicu svoju.
108	GEN 5:2	Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih èovjek, kad biše stvoreni.
109	GEN 5:3	I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po oblièju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit.
121	GEN 5:15	A Maleleilo poživje šezdeset i pet godina, i rodi Jareda;
124	GEN 5:18	A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine, i rodi Enoha;
126	GEN 5:20	Tako poživje Jared svega devet stotina i šezdeset i dvije godine, i umrije.
127	GEN 5:21	A Enoh poživje šezdeset i pet godina, i rodi Matusala;
129	GEN 5:23	Tako poživje Enoh svega trista i šezdeset i pet godina;
133	GEN 5:27	Tako poživje Matusal svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umrije.
135	GEN 5:29	I nadjede mu ime Noje govoreæi: ovaj æe nas odmoriti od posala naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod.
139	GEN 6:1	A kad se ljudi poèeše množiti na zemlji, i kæeri im se narodiše.