1	GEN 1:1	U poèetku stvori Bog nebo i zemlju.
2	GEN 1:2	A zemlja bješe bez oblièja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
3	GEN 1:3	I reèe Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.
4	GEN 1:4	I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
5	GEN 1:5	I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noæ. I bi veèe i bi jutro, dan prvi.
6	GEN 1:6	Potom reèe Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.
7	GEN 1:7	I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.
8	GEN 1:8	A svod nazva Bog nebo. I bi veèe i bi jutro, dan drugi.
9	GEN 1:9	Potom reèe Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako.
10	GEN 1:10	I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.
11	GEN 1:11	Opet reèe Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje raða rod po svojim vrstama, u kojem æe biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako.
12	GEN 1:12	I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje raða rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.
13	GEN 1:13	I bi veèe i bi jutro, dan treæi.
15	GEN 1:15	I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.
16	GEN 1:16	I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veæe da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noæu, i zvijezde.
17	GEN 1:17	I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.
18	GEN 1:18	I da upravljaju danom i noæu, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
19	GEN 1:19	I bi veèe i bi jutro, dan èetvrti.
20	GEN 1:20	Potom reèe Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.
21	GEN 1:21	I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;
22	GEN 1:22	I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.
23	GEN 1:23	I bi veèe i bi jutro, dan peti.
24	GEN 1:24	Potom reèe Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.
25	GEN 1:25	I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.
26	GEN 1:26	Potom reèe Bog: da naèinimo èovjeka po svojemu oblièju, kao što smo mi, koji æe biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se mièu po zemlji.
27	GEN 1:27	I stvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, po oblièju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
28	GEN 1:28	I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji.
29	GEN 1:29	I još reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to æe vam biti za hranu.
30	GEN 1:30	A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se mièe na zemlji i u èem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.
31	GEN 1:31	Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veèe i bi jutro, dan šesti.
32	GEN 2:1	Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
37	GEN 2:6	Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.
38	GEN 2:7	A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa.
39	GEN 2:8	I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori.
40	GEN 2:9	I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.
41	GEN 2:10	A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke.
43	GEN 2:12	I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.
44	GEN 2:13	A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske.
45	GEN 2:14	A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat.
46	GEN 2:15	I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva.
48	GEN 2:17	Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš.
49	GEN 2:18	I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu.
51	GEN 2:20	I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu.
53	GEN 2:22	I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.
54	GEN 2:23	A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka.
55	GEN 2:24	Zato æe ostaviti èovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo.
56	GEN 2:25	A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.
59	GEN 3:3	Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.
61	GEN 3:5	Nego zna Bog da æe vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oèi, pa æete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.
62	GEN 3:6	I žena videæi da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi.
63	GEN 3:7	Tada im se otvoriše oèi, i vidješe da su goli; pa spletoše lišæa smokova i naèiniše sebi pregaèe.
64	GEN 3:8	I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu.
66	GEN 3:10	A on reèe: èuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
68	GEN 3:12	A Adam reèe: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
69	GEN 3:13	A Gospod Bog reèe ženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh.
70	GEN 3:14	Tada reèe Gospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako živinèe i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prah da jedeš do svojega vijeka.
71	GEN 3:15	I još meæem neprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono æe ti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati.
72	GEN 3:16	A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar.
75	GEN 3:19	Sa znojem lica svojega ješæeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah æeš se vratiti.
76	GEN 3:20	I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.
77	GEN 3:21	I naèini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuèe ih u njih.
78	GEN 3:22	I reèe Gospod Bog: eto, èovjek posta kao jedan od nas znajuæi što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi.
80	GEN 3:24	I izagnav èovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem maèem, koji se vijaše i tamo i amo, da èuva put ka drvetu od života.
81	GEN 4:1	Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reèe: dobih èovjeka od Gospoda.
82	GEN 4:2	I rodi opet brata njegova Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar.
84	GEN 4:4	A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos,
85	GEN 4:5	A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu se promijeni.
87	GEN 4:7	Neæeš li biti mio, kad dobro èiniš? a kad ne èiniš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašæu, i ti si mu stariji.
88	GEN 4:8	Poslije govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoèi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga.
90	GEN 4:10	A Bog reèe: šta uèini! glas krvi brata tvojega vièe sa zemlje k meni.
91	GEN 4:11	I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvojega iz ruke tvoje.
92	GEN 4:12	Kad zemlju uzradiš, neæe ti više davati blaga svojega. Biæeš potukaè i bjegunac na zemlji.
93	GEN 4:13	A Kajin reèe Gospodu: krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti.
94	GEN 4:14	Evo me tjeraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa æe me ubiti ko me udesi.
95	GEN 4:15	A Gospod mu reèe: zato ko ubije Kajina, sedam æe se puta to pokajati. I naèini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi.
96	GEN 4:16	I otide Kajin ispred Gospoda, i naseli se u zemlji Naidskoj na istoku prema Edemu.
97	GEN 4:17	I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svojega Enoh.
98	GEN 4:18	A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila; a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha.
99	GEN 4:19	I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela.
100	GEN 4:20	I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu.
101	GEN 4:21	A bratu njegovu bješe ime Juval; od njega se narodiše gudaèi i sviraèi.
102	GEN 4:22	A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od mjedi i od gvožða; a sestra Tovelu bješe Noema.
103	GEN 4:23	I reèe Lameh svojima ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæu èovjeka za ranu svoju i mladiæa za masnicu svoju.
104	GEN 4:24	Kad æe se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh æe sedamdeset i sedam puta.
105	GEN 4:25	A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, reèe, Bog dade drugoga sina za Avelja, kojega ubi Kajin.
106	GEN 4:26	I Situ se rodi sin, kojemu nadjede ime Enos. Tada se poèe prizivati ime Gospodnje.
107	GEN 5:1	Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori èovjeka, po oblièju svojemu stvori ga.
108	GEN 5:2	Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih èovjek, kad biše stvoreni.
109	GEN 5:3	I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po oblièju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit.
111	GEN 5:5	Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije.
114	GEN 5:8	Tako poživje Sit svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije.
117	GEN 5:11	Tako poživje Enos svega devet stotina i pet godina; i umrije.
120	GEN 5:14	Tako poživje Kajinan svega devet stotina i deset godina; i umrije.
123	GEN 5:17	Tako poživje Maleleilo svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije.
126	GEN 5:20	Tako poživje Jared svega devet stotina i šezdeset i dvije godine, i umrije.
130	GEN 5:24	I živeæi Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog.
133	GEN 5:27	Tako poživje Matusal svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umrije.
135	GEN 5:29	I nadjede mu ime Noje govoreæi: ovaj æe nas odmoriti od posala naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod.
137	GEN 5:31	Tako poživje Lameh svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije.
138	GEN 5:32	A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.