3 | GEN 1:3 | I reèe Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. |
6 | GEN 1:6 | Potom reèe Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. |
9 | GEN 1:9 | Potom reèe Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako. |
11 | GEN 1:11 | Opet reèe Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje raða rod po svojim vrstama, u kojem æe biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. |
14 | GEN 1:14 | Potom reèe Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noæ, da budu znaci vremenima i danima i godinama; |
16 | GEN 1:16 | I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veæe da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noæu, i zvijezde. |
20 | GEN 1:20 | Potom reèe Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. |
22 | GEN 1:22 | I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. |
24 | GEN 1:24 | Potom reèe Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. |
26 | GEN 1:26 | Potom reèe Bog: da naèinimo èovjeka po svojemu oblièju, kao što smo mi, koji æe biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se mièu po zemlji. |
28 | GEN 1:28 | I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji. |
29 | GEN 1:29 | I još reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to æe vam biti za hranu. |
47 | GEN 2:16 | I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; |
49 | GEN 2:18 | I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu. |
54 | GEN 2:23 | A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka. |
57 | GEN 3:1 | Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reèe ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? |
58 | GEN 3:2 | A žena reèe zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; |
60 | GEN 3:4 | A zmija reèe ženi: neæete vi umrijeti; |
65 | GEN 3:9 | A Gospod Bog viknu Adama i reèe mu: gdje si? |
66 | GEN 3:10 | A on reèe: èuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih. |
67 | GEN 3:11 | A Bog reèe: ko ti kaza da si go? da nijesi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega? |
68 | GEN 3:12 | A Adam reèe: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh. |
69 | GEN 3:13 | A Gospod Bog reèe ženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh. |
70 | GEN 3:14 | Tada reèe Gospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako živinèe i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prah da jedeš do svojega vijeka. |
72 | GEN 3:16 | A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar. |
73 | GEN 3:17 | Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka; |
78 | GEN 3:22 | I reèe Gospod Bog: eto, èovjek posta kao jedan od nas znajuæi što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi. |
81 | GEN 4:1 | Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reèe: dobih èovjeka od Gospoda. |
86 | GEN 4:6 | Tada reèe Gospod Kajinu: što se srdiš? što li ti se lice promijeni? |
89 | GEN 4:9 | Tada reèe Gospod Kajinu: gdje ti je brat Avelj? A on odgovori: ne znam; zar sam ja èuvar brata svojega? |
90 | GEN 4:10 | A Bog reèe: šta uèini! glas krvi brata tvojega vièe sa zemlje k meni. |
93 | GEN 4:13 | A Kajin reèe Gospodu: krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti. |
95 | GEN 4:15 | A Gospod mu reèe: zato ko ubije Kajina, sedam æe se puta to pokajati. I naèini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi. |
99 | GEN 4:19 | I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela. |
103 | GEN 4:23 | I reèe Lameh svojima ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæu èovjeka za ranu svoju i mladiæa za masnicu svoju. |
135 | GEN 5:29 | I nadjede mu ime Noje govoreæi: ovaj æe nas odmoriti od posala naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod. |
141 | GEN 6:3 | A Gospod reèe: neæe se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina. |
145 | GEN 6:7 | I reèe Gospod: hoæu da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od èovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio. |
147 | GEN 6:9 | Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje. |
148 | GEN 6:10 | I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta. |
151 | GEN 6:13 | I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom. |
153 | GEN 6:15 | I naèini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata; |
154 | GEN 6:16 | Pusti dosta svjetlosti u kovèeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sa strane; i naèini ga na tri boja: donji, drugi i treæi. |
156 | GEN 6:18 | Ali æu s tobom uèiniti zavjet svoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. |
161 | GEN 7:1 | I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka. |
199 | GEN 8:15 | Tada reèe Bog Noju govoreæi: |
205 | GEN 8:21 | I Gospod omirisa miris ugodni, i reèe u srcu svojem: neæu više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca èovjeèijega zla od malena; niti æu više ubijati svega što živi, kao što uèinih. |
207 | GEN 9:1 | I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju; |
214 | GEN 9:8 | I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi: |
218 | GEN 9:12 | I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka: |
223 | GEN 9:17 | I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji. |
224 | GEN 9:18 | A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. |
231 | GEN 9:25 | I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje! |
232 | GEN 9:26 | I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! |
237 | GEN 10:2 | Sinovi Jafetovi: Gamer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Meseh i Tiras. |
238 | GEN 10:3 | A sinovi Gamerovi: Ashanas i Rifat i Togarma. |
239 | GEN 10:4 | A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim. |
241 | GEN 10:6 | A sinovi Hamovi: Hus i Mesrain, Fud i Hanan. |
242 | GEN 10:7 | A sinovi Husovi: Sava i Evila i Savata i Regma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava i Dadan. |
244 | GEN 10:9 | Bješe dobar lovac pred Gospodom; zato se kaže: dobar lovac pred Gospodom kao Nevrod. |
257 | GEN 10:22 | Sinovi Simovi bjehu: Elam i Asur i Arfaksad i Lud i Aram. |
258 | GEN 10:23 | A sinovi Aramovi: Uz i Ul i Gater i Mas. |
260 | GEN 10:25 | A Everu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Falek, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovu ime Jektan. |
270 | GEN 11:3 | Pa rekoše meðu sobom: hajde da pravimo ploèe i da ih u vatri peèemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreèa. |
271 | GEN 11:4 | Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj æe vrh biti do neba, da steèemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji. |
273 | GEN 11:6 | I reèe Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to poèeše raditi, i neæe im smetati ništa da ne urade što su naumili. |
277 | GEN 11:10 | Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa. |
294 | GEN 11:27 | A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota. |
300 | GEN 12:1 | I reèe Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju æu ti ja pokazati. |
306 | GEN 12:7 | I javi se Gospod Avramu i reèe: tvojemu sjemenu daæu zemlju ovu. I Avram naèini ondje žrtvenik Gospodu, koji mu se javio. |
310 | GEN 12:11 | A kad se približi da veæ uðe u Misir, reèe Sari ženi svojoj: gle, znam da si žena lijepa u licu. |
311 | GEN 12:12 | Zato kad te vide Misirci reæi æe: ovo mu je žena. Pa æe me ubiti, a tebe æe ostaviti u životu. |
317 | GEN 12:18 | Tada dozva Faraon Avrama i reèe mu: šta mi to uèini? zašto mi nijesi kazao da ti je žena? |
318 | GEN 12:19 | Zašto si kazao: sestra mi je? te je uzeh za ženu. Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi. |
327 | GEN 13:8 | Pa Avram reèe Lotu: nemoj da se svaðamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braæa. |
330 | GEN 13:11 | I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otide Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugoga: |
333 | GEN 13:14 | A Gospod reèe Avramu, pošto se Lot odijeli od njega: podigni sada oèi svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad. |
356 | GEN 14:19 | I blagoslovi ga govoreæi: blagosloven da je Avram Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja! |
358 | GEN 14:21 | A car Sodomski reèe Avramu: daj meni ljude, a blago uzmi sebi. |
359 | GEN 14:22 | A Avram reèe caru Sodomskom: dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja, zaklinjuæi se: |
360 | GEN 14:23 | Ni konca ni remena od obuæe neæu uzeti od svega što je tvoje, da ne reèeš: ja sam obogatio Avrama; |
362 | GEN 15:1 | Poslije ovijeh stvari doðe Avramu rijeè Gospodnja u utvari govoreæi: ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika. |
363 | GEN 15:2 | A Avram reèe: Gospode, Gospode, šta æeš mi dati kad živim bez djece, a na kom æe ostati moja kuæa to je Elijezer ovaj Damaštanin? |
364 | GEN 15:3 | Još reèe Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa æe sluga roðen u kuæi mojoj biti moj našljednik. |
365 | GEN 15:4 | A gle, Gospod mu progovori: neæe taj biti našljednik tvoj, nego koji æe izaæi od tebe taj æe ti biti našljednik. |
366 | GEN 15:5 | Pa ga izvede napolje i reèe mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reèe mu: tako æe biti sjeme tvoje. |
368 | GEN 15:7 | I reèe mu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja. |
369 | GEN 15:8 | A on reèe: Gospode, Gospode, po èemu æu poznati da æe biti moja? |
370 | GEN 15:9 | I reèe mu: prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupèe. |
374 | GEN 15:13 | I Gospod reèe Avramu: znaj zacijelo da æe sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuðoj, pa æe joj služiti, i ona æe ih muèiti èetiri stotine godina. |
379 | GEN 15:18 | Taj dan uèini Gospod zavjet s Avramom govoreæi: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata, |
384 | GEN 16:2 | Pa reèe Sara Avramu: Gospod me je zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Avram prista na rijeè Sarinu. |
387 | GEN 16:5 | A Sara reèe Avramu: uvreda moja pada na tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju, a ona vidjevši da je trudna ponese se od mene. Gospod æe suditi meni i tebi. |
388 | GEN 16:6 | A Avram reèe Sari: eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, èini s njom što ti je volja. I Sara je stade zlostaviti, te ona pobježe od nje. |
390 | GEN 16:8 | I reèe joj: Agaro, robinjo Sarina, otkuda ideš, kuda li ideš? A ona reèe: bježim od Sare gospoðe svoje. |
391 | GEN 16:9 | A anðeo joj Gospodnji reèe: vrati se gospoði svojoj i pokori joj se. |
392 | GEN 16:10 | Opet joj reèe anðeo Gospodnji: umnožiæu veoma sjeme tvoje, da se neæe moæi prebrojiti od množine. |
393 | GEN 16:11 | Jošte joj reèe anðeo Gospodnji: eto si trudna, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Ismailo; jer je Gospod vidio muku tvoju. |
395 | GEN 16:13 | Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: zar još gledam iza onoga koji me vidje? |
399 | GEN 17:1 | A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reèe mu: ja sam Bog svemoguæi, po mojoj volji živi i budi pošten. |