2	GEN 1:2	A zemlja bješe bez oblièja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
4	GEN 1:4	I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
7	GEN 1:7	I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.
10	GEN 1:10	I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.
14	GEN 1:14	Potom reèe Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noæ, da budu znaci vremenima i danima i godinama;
21	GEN 1:21	I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;
27	GEN 1:27	I stvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, po oblièju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
29	GEN 1:29	I još reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to æe vam biti za hranu.
33	GEN 2:2	I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini;
34	GEN 2:3	I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svijeh djela svojih, koja uèini;
36	GEN 2:5	I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju,
38	GEN 2:7	A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa.
39	GEN 2:8	I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori.
43	GEN 2:12	I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.
47	GEN 2:16	I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
48	GEN 2:17	Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš.
49	GEN 2:18	I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu.
50	GEN 2:19	Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;
51	GEN 2:20	I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu.
52	GEN 2:21	I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom;
57	GEN 3:1	Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reèe ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?
58	GEN 3:2	A žena reèe zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu;
60	GEN 3:4	A zmija reèe ženi: neæete vi umrijeti;
63	GEN 3:7	Tada im se otvoriše oèi, i vidješe da su goli; pa spletoše lišæa smokova i naèiniše sebi pregaèe.
64	GEN 3:8	I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu.
70	GEN 3:14	Tada reèe Gospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako živinèe i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prah da jedeš do svojega vijeka.
71	GEN 3:15	I još meæem neprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono æe ti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati.
73	GEN 3:17	Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka;
74	GEN 3:18	Trnje i korov æe ti raðati, a ti æeš jesti zelje poljsko;
75	GEN 3:19	Sa znojem lica svojega ješæeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah æeš se vratiti.
78	GEN 3:22	I reèe Gospod Bog: eto, èovjek posta kao jedan od nas znajuæi što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi.
79	GEN 3:23	I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet;
83	GEN 4:3	A poslije nekoga vremena dogodi se, te Kajin prinese Gospodu prinos od roda zemaljskoga;
89	GEN 4:9	Tada reèe Gospod Kajinu: gdje ti je brat Avelj? A on odgovori: ne znam; zar sam ja èuvar brata svojega?
98	GEN 4:18	A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila; a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha.
100	GEN 4:20	I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu.
101	GEN 4:21	A bratu njegovu bješe ime Juval; od njega se narodiše gudaèi i sviraèi.
102	GEN 4:22	A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od mjedi i od gvožða; a sestra Tovelu bješe Noema.
110	GEN 5:4	A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri;
111	GEN 5:5	Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije.
112	GEN 5:6	A Sit poživje sto i pet godina, i rodi Enosa;
113	GEN 5:7	A rodiv Enosa poživje Sit osam stotina i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri;
114	GEN 5:8	Tako poživje Sit svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije.
115	GEN 5:9	A Enos poživje devedeset godina, i rodi Kajinana;
116	GEN 5:10	A rodiv Kajinana poživje Enos osam stotina i petnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri;
117	GEN 5:11	Tako poživje Enos svega devet stotina i pet godina; i umrije.
118	GEN 5:12	A Kajinan poživje sedamdeset godina, i rodi Maleleila;
119	GEN 5:13	A rodiv Maleleila poživje Kajinan osam stotina i èetrdeset godina, raðajuæi sinove i kæeri;
120	GEN 5:14	Tako poživje Kajinan svega devet stotina i deset godina; i umrije.
121	GEN 5:15	A Maleleilo poživje šezdeset i pet godina, i rodi Jareda;
122	GEN 5:16	A rodiv Jareda poživje Maleleilo osam stotina i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri;
123	GEN 5:17	Tako poživje Maleleilo svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije.
124	GEN 5:18	A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine, i rodi Enoha;
125	GEN 5:19	A rodiv Enoha poživje Jared osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri;
127	GEN 5:21	A Enoh poživje šezdeset i pet godina, i rodi Matusala;
128	GEN 5:22	A rodiv Matusala poživje Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, raðajuæi sinove i kæeri;
129	GEN 5:23	Tako poživje Enoh svega trista i šezdeset i pet godina;
131	GEN 5:25	A Matusal poživje sto i osamdeset i sedam godina, i rodi Lameha;
132	GEN 5:26	A rodiv Lameha poživje Matusal sedam stotina i osamdeset i dvije godine, raðajuæi sinove i kæeri;
133	GEN 5:27	Tako poživje Matusal svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umrije.
136	GEN 5:30	A rodiv Noja poživje Lameh pet stotina i devedeset i pet godina, raðajuæi sinove i kæeri;
137	GEN 5:31	Tako poživje Lameh svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije.
141	GEN 6:3	A Gospod reèe: neæe se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina.
142	GEN 6:4	A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kæerima èovjeèijim, pa im one raðahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu.
145	GEN 6:7	I reèe Gospod: hoæu da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od èovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.
147	GEN 6:9	Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje.
150	GEN 6:12	I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji.
151	GEN 6:13	I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom.
152	GEN 6:14	Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.
153	GEN 6:15	I naèini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;
154	GEN 6:16	Pusti dosta svjetlosti u kovèeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sa strane; i naèini ga na tri boja: donji, drugi i treæi.
155	GEN 6:17	Jer evo pustiæu potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve æe izginuti.
161	GEN 7:1	I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka.
162	GEN 7:2	Uzmi sa sobom od svijeh životinja èistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja neèistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu,
171	GEN 7:11	Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske;
173	GEN 7:13	Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima;
176	GEN 7:16	Muško i žensko od svakoga tijela uðoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.
177	GEN 7:17	I bi potop na zemlji za èetrdeset dana; i voda doðe i uze kovèeg, i podiže ga od zemlje.
183	GEN 7:23	I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovèegu.
185	GEN 8:1	A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu.
187	GEN 8:3	I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana;
189	GEN 8:5	I voda opadaše sve veæma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda.
190	GEN 8:6	A poslije èetrdeset dana otvori Noje prozor na kovèegu, koji bješe naèinio;
193	GEN 8:9	A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovèeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovèeg.
195	GEN 8:11	I pred veèe vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.
197	GEN 8:13	Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovèegu, i ugleda zemlju suhu.
200	GEN 8:16	Izidi iz kovèega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;
205	GEN 8:21	I Gospod omirisa miris ugodni, i reèe u srcu svojem: neæu više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca èovjeèijega zla od malena; niti æu više ubijati svega što živi, kao što uèinih.
207	GEN 9:1	I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju;
208	GEN 9:2	I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.
211	GEN 9:5	Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušu èovjeèiju.
212	GEN 9:6	Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka.
213	GEN 9:7	Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
224	GEN 9:18	A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.
235	GEN 9:29	A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.
243	GEN 10:8	Hus rodi i Nevroda; a on prvi bi silan na zemlji;
244	GEN 10:9	Bješe dobar lovac pred Gospodom; zato se kaže: dobar lovac pred Gospodom kao Nevrod.
247	GEN 10:12	I Dasem izmeðu Ninevije i Halaha; to je grad velik.
264	GEN 10:29	I Ufira i Evilu i Jovava; ti svi bjehu sinovi Jektanovi.
266	GEN 10:31	To su sinovi Simovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim;